SALEŽ  ( Buzet) - Stup srama 

                                     45.429826 N  13.910778 E

Salež... malo mjesto, zaseok u općini Buzet , udaljen oko 8 kilometara od grada Buzeta.Ako ste pomislili krenuti na put , a vidjet ćete i zašto spremite se jer serpentina i zavoja ko u priči.Stanovnika tek desetak a po popisu iz 2001. godine 17.Smješteno je podno vrha Sv. Juraj (423. metara) u prostoru koji obiluje strminama i dubokim dolinama s brojnim potocima koji se ulijevaju u Bračanu desni pritok rijeke Mirne.Naselje se spominje 1286. godine kao Castrum de Salis a pripadao je obližnjem feudu Kostela (LINK Pietrapilosa)

Prvi susret s mjestom, nekoliko kuća ,jedino nastanjene su upravo one na početku mjesta a prema mojoj procijeni tek 5 ili 6.Drugi dio mjesta priča je za sebe.Ogromne dvokatnice, građene su od velikih smeđe sivih kamenih blokova.Poredane u dva reda,ulicom po sredini i malim trgom u samaom središtu. 

 

 

Cijeli jedan mali grad u potpunosti prazan i napušten.Po priči mještana,  pedesetih godina počinje osipanje stanovništva.Mještani odlaze trbuhom za kruhom pa  ostaje tek  starije stanovništvo.Točan podatak o godini osipanja stanovništva nisam uspio pronaći , no pretpostavljam da se desilo upravo po onoj "dosadilo nam je brojati sve one koji su jednom otišli iz sela i više se nikada nisu vratili".Stanovništvo se bavi poljoprivredom i stočarstvom za vlastite potrebe pa su brojni gospodarski objekti u samom središtu mjesta.

Mjesto nebi bila preporuka za izlet ,iako je priroda predivna.U Salež me doveo jedan stup .Jedini je preostali stup srama u našoj županiji u obliku ljudskog lika.Isklesan je od mjesnog pješćenjaka i visine je prosječnog čovjeka.Stup srama mještani zovu Berlin po kočji koja je vozila na relaciji Berlin -Pariz , navodno su upravo na takvoj kočiji s četiri sjedala voženi i zatvorenici i na takav način bili izvrgnuti ruglu.Berlin predstavlja ljudski lik s kapom na glavi, poput turskog fesa,u području lijeve ruke koja je položena na prsa bili su lanci za koje su vezivani nepodobni i tako bili izvrgnuti ruglu.Desna ruka spuštena je na tek navješteni spolni organ.

 ANO 1769
 IVSTICIAM
 DILIGITE
 F.F.M.o BZ.o
 Ea.O C.G.e

Natpis na latinskom mogao bi otprilike značiti...Pravda ovoj jadnoj pokrajini. 

 

Berlin ili stup srama dovežen je u Salež 1769. godine na kolima koje je vuklo šest najsnažnijih volova , okićen cvijećem i u pratnji 18 djevojaka obučenih u bijelo.

 

U to davno doba bilo je morala ali i srama dok danas nema ni jednog a kamo li ovog drugog.Kad se vratim kući,pogledat ću dnevnik i ponovno čuti brojku o stotinama tisuća nezaposlenih.Jednog "nezaposlenog" sreo sam danas u ovom malom mjestu.Zove se Berlin ili stup srama , ni on nema posla...a šta ćete,kad živimo u vremenu bez srama.Dali slučajno stup srama smješten je na zaravni iznad mjesta.Prava mala žitnica , polje ječma,pretpostavljam za stočnu ishranu.Blatnjav puteljak vodi do mjesnog groblja.Koja simbolika ,upravo na pola puta...,između nekad živog mjesta i groblja-"grada mrtvih" postavljen je stup srama.Vjeruijem da se osoba vezana za stup upravo tako i osjećala , ni živa, ni mrtva.Na mjesnom groblju crkva sv. Mihovila.Jednobrodna građevina koja se spominje 1580. godine.Građena od većih kamenih blokova grubo obrađenih  sa izrazito velikom apsidom.

Crkva je 1979. dobila zvonik.Betonski zvonik visok 15. metara s dva zvona više liči na lansirnu rampu za svemirske brodve nego na sakralni objekat.Crkva je na samom rubu zaravni s koje se pruža prekrasan pogled na dio Buzeštine gdje život tinja.Na drugom kraju mjesta obradiva zemlja,koji vinograd ili polje.Prije mnogo ljeta plug i Istarski težak zajedno su kao i drugdje izorali kamen.No nisu ga poslagali u suhozid poput ostalih Istrana.Ovi su kameni blokovi puno veći i teži pa su uz seoski puteljak neki poslagani okomito, i tako čine zid.  

Puteljak vodi do vrha sv. Juraj na kojem su ostaci velikog prapovjesnog gradinskog naselja.Zvona sv. Mihovila čuju se daleko ,i tamo preko u Sloveniji....oprostite skoro sam zaboravio , u Istri  samo Slovenskom djelu Istre.Kada se pri odlasku spuštate strmim putem s Vaše lijeve strane vidjet ćete upravo Slovenski dio ovog čarobnog poluotoka koji zovemo Istra.

 

Izvori:

ISTARSKA ENCIKLOPEDIJA 

ISTRAPEDIJA

                TURISTIČKE STRANICE OPĆINE BUZET

 

Powered by Googlemapsgenerator.com/en/ & web Master Reviews

Powered bGooglemapsgenerator.com/j & buy traffic that convert

SVETI MIHOVIL - KLOŠTAR

TAJNA ZAVJETA ŠUTNJE I SAMOĆE

 

45°08'26.2"N 13°42'09.9"E

Samostanski komleks i crkva Sv. Mihovila smješteni su na sjevernoj strani Limskog kanala nedaleko mjesta Kloštar na nadmorskoj visini od 118 metara.




Prostor je obrastao bujnim raslinjem ,a od samog kompleksa do aerodroma Vrsar proteže se šuma Kontija.Plodni tereni oko Limskog kanala u 10-om stoljeću napušteni su a na cijelom području prema nekim podacima podignuta su ukupno dva ili tri samostanska komleksa. Samostan je vrlo vjerojatno dao podići Sv.Romuald (951.-1027.).Ovaj svetac osnovao je 1002. godine benediktinsku granu kamaldoleza (lat. Camaldulenses,prema mjestu Camaldoli blizu Arezza) koje nazivaju i kamaldolci i kamaldoljani.







U Istri Sv.Romuald boravi od 1002. do 1005. godine. Njegov životopisac i suvremenik Sv. Petar Damiani napisao je kako je

 "jedne godine sazidao samostan i s braćom postavio u njemu opata, a preostale dvije proveo posve zatvoren"

Sv. Romuald živio je u špilji na južnim padinama Limskog kanala ispod crkve Sv.Martina.

O gradnji samostana i crkve Sv. Mihovila govori i darovnica Grofice Acike kćeri markgrofa Vecelina iz 1040. godine.U darovnici je zapisano kako je grofica darovala zemlju i pomogla izgradnju samostana i crkve Sv. Mihovila a kao graditelj sudjelovao je i opat Ivan. Samostanski komleks proživio je burna vremena i često mjenjao vlasnike.Tekst iz Glas Istre (25. listopada 2017)gosp. Zorana Angeleskog prenosim u cijelosti.

 "Sredinom 13. stoljeća bilježi se naglo propadanje velikog broja samostana u Istri. Uzrok su epidemije kuge najrazornije 1222., 1234. te 1245 do 1248. godine. Ne zna se točno koja je bila kobna, ali iz 1225. godine datira zadnji spomen živih stanovnika samostana sv. Mihovila nad Limom. Papa Aleksandar IV potvrđuje da "u samostanu na Limu više ne žive fratri kamaldolskog reda...". Zatim samostan Sv. Mihovila nad Limom 1394. godine preuzimaju kamaldoljani Sv. Mihovila Muranskog. Potom porečki biskup Bonifacije cijeli kompleks, navodno, predaje u ruke templara 1305. godine, koji se ovdje ipak nisu stigli nastaniti, jer ih je ubrzo dočekalo krvavo dokinuće njihova reda. Samostan ponovno preuzimaju kamaldoljani Sv. Matije Muranskog 1520. godine, a važno je napomenuti kako je do kraja 18. stoljeća Sv. Mihovil bio jedini crkveni feud u Istri. Do zamjene nekretnina došlo je 1772. između samostana sv. Matije Muranskoga i braće Antuna, Julija, Florijana i Stjepana Colettija iz Conegliana koji kreću s obnovom posjeda i grade svoj dvorac na području samostana. U novijoj povijesti, 1965. godine, Skupština općine Poreč donosi Rješenje o dodjeli prava korištenja samostana poduzeću "Turist" koje je pravni prednik poduzeća "Riviera" Poreč (danas "Valamar Riviera"), uz obvezu da u roku od tri godine tu nekretninu osposobi za stanovanje. No, kako je u idućim godinama izostao interes za takvu investiciju, Radnički savjet poduzeća "Laguna Poreč" (u sklopu kojega je bila "Riviera"), donosi odluku da se, bez naknade, samostan i kapela Sv. Mihovila prenese Općini Poreč. Koncem 90-ih godina prošlog stoljeća Općina Sv. Lovreč pokreće tužbu s ciljem da se, kao pravni prednik Općine Poreč, uknjiži na nekretninu samostana koji se tada nalazio na njenom području. Općinski sud u Poreču je 1999. odbio tužbeni zahtjev Općine Sv. Lovreč, a godinu kasnije tu je odluku potvrdio i Županijski sud."

Samostanski kompleks sastoji se od dvije crkve , samostana i dvorca Coletti.



Crkva Svete Marije 

 Manja crkva datira iz 6. ili 7. stoljeća razdoblja zlatnog doba bizantskog graditeljstva u Istri (Marija Formoza u Puli, Sveti Petar na Brijunima, Sveti Mauro u Galižani, Sveti Lovreč na Cresu).Jednobrodna građevina sa poligonalnom apsidom izvana a polukružnom iznutra , građena je od kamena lomljenca povezanog žbukom.Krov crkve pokriven je kamenim škriljama , crkva je presvođena teškim svodom koji podržavaju nevješto izvedeni lukovi dok je vanjski zid poduprt kontraforima.

Apsida crkve imala je prostran prozor (svjetlik) s trazenom od grčkog mramora koji je danas zazidan.Crkva je tijekom avarsko-slavenskih provala vrlo vjerojatno bila napuštena.Obnovljena je prema pretpostavci u IX. ili X. stoljeću kada je sagrađen bačvasti svod.Izvorna je crkva bila posvećena Majci Božjoj.Oko crkve nalazilo se starohrvatsko groblje što ukazuje na činjenicu da je hrvatsko stanovništvo vrlo rano bilo naseljeno na području današnjeg Kloštra.Crkva je izvorno bila oslikana freskama čiji se fragmenti tek naziru. 

Crkva Svetog Mihovila 

 Jednobrodna sakralna građevina izgrađena je sredinom XI. stoljeća ili točnije nakon 1040. godine.Naime 1040.zahvaljujući brojnim donacijama a jedna od najvećih bila je donacija grofice Acike ili Acziche, kćeri istarskog grofa Vecelina podiže se samostanski kompleks i crkva Svetog Mihovila.

 Prema nekim znanstvenim tezama crkvu je 1041. godine posvetio porečki biskup Engelmar, zajedno s opatom Johannesom. Crkva je široka je 5,85 m, a duga 14, 5 m. , sjeverni zid naslanja se na stariju i manju crkvu Svete Marije.

Crkva je nadsvođena drvenom krovišnom konstrukcijom dok su zidovi crkve glatki bez lezena i ukrasnih kontrafora.Na južnom zidu crkve vrlo visoko nalaze se tri polukružna prozora sa izvornim trazenama ukrašenim kasnom pleternom ornamentikom.Pročelje crkve ima kutni nagib što je karakteristika prvokršćanskih crkava.Crkva je jedinstvena jer su graditelji željeli postići dojam veličine i monumentalnosti , postala je uzor i prototip u gradnji ranoromaničkih crkava u Istri a osobito na području Porečke biskupije.Crkva Svetog Mihovila i crkva Svete Marije povezane su nakon izgradnje veće crkve Svetog Mihovila i danas čine cijelinu. 





 FRESKE


 Obje crkve izvorno su bile oslikane freskama.Vrijeme i nebriga napuštenih zdanja uništilo je freske pa su tako u crkvi Svete Marije sačuvani tek fragmenti fresaka dok su u crkvi Svetog Mihovila sačuvani dijelovi fresaka u samoj apsidi i na zidu bočno od apside.Crkva je u novije doba bila pregrađena, što se očituje u velikim četverokutnim otvorima.











"Polukružna apsida crkve nadsvođena je polukupolom. Freske se pojavljuju u apsidi i na istočnom zidu crkve, a bile su podijeljene u tri osnovna polja: (1) podnožje je ukrašavao uobičajen motiv draperija; (2) u središnjem dijelu prikazani su likovi svetaca; (3) u polukupoli nalazila se monumentalna kompozicija ili monumentalni prikaz nekog lika. Freske su izvedene na zidovima crkve koji su uzidani od lomljena kamena srednje veličine razmjerno pravilnih pločastih oblika povezanih velikim količinama šupljikave žbuke dobivene miješanjem živog vapna i usitnjene opeke. Preko zida položen je prvi sloj žbuke od vapna, pijeska i opeke u približnom omjeru 1:3:1. Sloj žbuke nanosio se kada je bio već poprilično krut, a zatim se zaglađivao. Nakon toga nanosio se drugi sloj žbuke koji je bio neposredna podloga za freske, a sastojao se od pijeska, vapna i mljevene opeke u omjeru 1:2:1/12. Taj je sloj žbuke vješto zaglađen te su se na njega, dok je još bio svjež, nanosile glavne boje."(izvorni tekst Župa Vrsar i Župa Gradina)


 Freske u manjoj crkvi nastale su vrlo vjerojatno u Romualdovo doba.Pretpostavka je da su crkvu oslikali prvi redovnici koji su ovdje boravili prilikom izgradnje samostanskog kompleksa i izgradnje veće crkve savetog Mihovila.Freske samostanskog kompleksa Svetog Mihovila nedaleko Kloštra ubrajajau se u najstarije freske na tlu Hrvatske radila ih je regensburška slikarska škola. Čak i u samoj Bavarskoj nije sačuvano puno primjera fresaka iz 11. stoljeća zbog toga što su crkve kasnije pregrađivane i prepravljane. Zbog toga njemački i talijanski stručnjaci dolaze na sv. Mihovil nad Limom proučavati bavarsko slikarstvo 11. stoljeća. U apsidi je prikazano mučeništvo sv. Stjepana koji je nakon suđenja kamenovan. Na trijumfalnom luku su likovi benediktinskog sveca i svetog biskupa ili opata. 

 SAMOSTAN 




 Najstariji dio samostana izgrađen je u XI. stoljeću ili istovremeno kad i crkva Svetog Mihovila.Ovaj dio samostana bio je izvorno naslonjen na dio zida crkve.U XIII. stoljeću podignuto je južno samostansko krilo s pogledom na vrt.Ovo samostansko krilo podignuto je na nekoliko lukova s dvorišne strane a stupovi arkada imaju kvadratne kapitele.




Zapadno krilo porušeno je pri gradnji neoklasicističkog dvorca.Samostansko dvorište ima sačuvanu krunicu cisterne sa romaničkim vjencem a uklesan je i grb kamaldoleza na kojemu dvije golubice piju iz kaleža. Samostanski kompleks u XVI. stoljeću ima zvonik no on je srušen. 





NEOKLASICISTIČKI DVORAC COLETTI 


Umjesto zapadnog krila samostana koji je porušen u 18. stoljeću podignut je dvorac Coletti. 




Do zamjene nekretnina došlo je 1772. između samostana sv. Matije Muranskoga i braće Antuna, Julija, Florijana i Stjepana Colettija iz Conegliana koji kreću s obnovom posjeda i grade svoj dvorac na području samostana.Jednokatnica sa tornjem i jednim katom više proteže se uz prometnicu kojom se dolazi iz pravca Kloštra.Ulaz u dvorac ujedno je i današnji ulaz u samostanski kompleks Svetog Mihovila.Uz dvorac smještana je i mala pekara koja je obnovljena.

Južni dio kompleksa uz dvorac Coletti ogromna je terasa ispod koje je cisterna a blagu kosinu prema Limskom kanalu zauzima samostanski vrt.

 FRA MAURO

Fra Mauro (cca.1400-1464) Venecijanski kartograf , geograf i redovnik benediktinske grane kamaldoleza .





Živio je i radio u Mletačkoj Republici na otočiću Svetog Mihovila (Isola di San Michele) u današnje doba poznatije kao Venecijansko groblje.

Fra Mauro je za vrijeme mladosti kao trgovac i vojnik često putovao.Osobito je poznavao Bliski Istok.Često je dolazio do novih saznanja iz kontakata sa posadama moćne Venecijanske trgovačke flote.Boravio je u Istri gdje je napravio snimak posjeda današnje općine Vrsar nekad posjed Sv. Lovreča ili točnije Samostana Svetog Mihovila kod Kloštra ili kako se u spisima spominje "nad Limom".U ovoj karti posjeda ucrtao je brojna naselja , crkve , šume , polja , livade i pašnjake , lokve , prometnice pa ga stručna javnost smatra prvim katastarskim planom na tlu današnje Republike Hrvatske.








Prvotna karta izgubljena je u 18. stoljeću no tiskani primjerak čuva se u BNF - BIBLIOTHÈQUE NATIONALE DE FRANCE Nacoinalna knjižnica Republike Francuske.




 NASLOV KARTE
 Tabulam hanc topographic. Comitatus Divi Michaelis-Lemmi in Histria, Canaldulensi Abbatiae Divi Mathiae prope Murianum Venetiar. adjectia Mauro Monacho et Cosmographo inlustri medio recurr. Seculo XV elaboratam ne ulterius temporis injuria vitiaretur. Aere incidi curavit Maurus Ortes Abbas 
 GODINA IZDANJA REPLIKE ORIGINALNE KARTE - 1755. 
 MJESTO - Sveti Mihovil nad Limom snimak stanja posjeda u XV. stoljeću.


 Fra Mauro zadužio je svjetsku kartografsku javnost brojnim kartama no najznačajnija je Karta Svijeta (Il mappamondo di Fra Mauro ).Nastala je 1450. godine i smatra se najvećim spomenikom srednjevjekovne kartografije.Najstabilniji i najtočniji prikaz svijeta sa stotinama detaljnih ilustracija i oko 3000 opisnih tekstova.Koliko je karta točna vidi se uspuredimo li Fra Maurovu kartu sa NASA snimkom zemlje. 




Karta se čuva u Biblioteci Sv. Marka popularnoj Marciani u Veneciji.




Link 

Il Mappamondo di Fra Mauro

Titular samostanskog kompleksa i veće crkve je Sveti Mihovil , zaštitnik vojske i policije.Fotografije su nastale 2013-te i 2020-te godine ili nekoliko godina prije restauratorskih zahvata koje je izvela tvrtka „Ars restauro“ d.o.o. iz Sinja.Namjera je cijeli kompleks obnoviti pretvoriti u multmedijalno edukativni prostor.


SVETI MIHOVIL NA STARIM KARTAMA

Izvori: Istria: storia, arte, cultura ,Dario Alberi

            Istarska enciklopedija

               Službene stranice , Župa Vrsar

                Posjed samostana Sv. Mihovila u Kloštru iznad  Limskog kanala , 

Glas Istre , Aldo Pokrajac

STARE CRKVE ISTOČNO I SJEVERNO OD LIMSKOG KANALA , Građevinar ,2010.

Wikipedija

Izvori fotografija i povijesnih karata :

Biblioteka Marciana - Venezia /I/
Source gallica.bnf.fr / Bibliothèque nationale de France /F/

 Library of Congress / Digital Collections  /USA/
Digitalna knjižnica Slovenije -dLib.si /SI/

 David Rumsey Map Collection / Cartography Associate /USA/

 Catasti dell'Archivio di Stato di Trieste /I/

 Europeana Collections /EU/

Fortepan /HU/
Geoportal / HR/ 
Histria archaeologica AMI-PULA /HR/
Norman B. Leventhal Map & Education Center -Boston /USA
The National Library of Israel  /IL/
Stanford University, Stanford, California /USA/

Powered by Embedgooglemaps.com/es/ & how to buy website traffic easily