BELAJ - KAPELA SVETOG HENRIKA LADANJSKOG DVORCA BELAJ

 45°16'15.7"N 14°06'37.1"E

Dvorac Belaj   (link do posta) smješten je uz prometnicu Paz-Šunjevica u slikovitom krajoliku vinograda , šuma i livada.

Belaj 1600.godine dolazi u posjed senjskog kapetana baruna Daniela Barba.Vrijeme je to kad obližnji Šabec (kaštel Sv. Martin --link) postaje neprikladan za stanovanje i obranu.Kaštel-palača ili ladanjski dvorac građen je na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće.Godine 1624. kralj Ferdinand II. Habsburški posjed daruje Ravenjaninu Gabriele Zemaniju.Belaj često u kratko vrijeme mjenja svoje gospodare.Grofovima Barbo vraćen je 1637. godine ali ga grof Francesko Carlo Barbo prodaje Vajkardu Valvasoru.Valvasor bilježi brojne gradove diljem istarskog poluotoka a slike brojnih gradova često su jedini trag u rekonstrukcijsrednjevjekovnog izgleda tadašnjih gradova.Svoja zapažanja objavljuje u knjizi Slava Vojvodine Kranjske.

Valvasor nije dugo vlasnik Belaja ,naime vraća se u ruke najčešćeg vlasnika plemićke obitelji Barbo.Grofovska obitelj Barbo ladanjsko zdanje i poljoprivredno zemljište prodaju posljednjem vlasniku sa nasljednim pravom grofu Jochannu-Weickardu Auerspergu.U rukama plemićke obitelji Auersperg ostaje do Drugog svjetskog rata kad je nacionaliziran.


Danas je privatno vlasništvo tvrtke Clavis.Iza ove tvrtke stoji ruski državljanin gospodin Belay koji je dvorac kupio vjerojatno ponukan identičnim prezimenom i toponimom istarskog Belaja.Uređen je vinograd i počela je proizvodnja vina a na samom dvorcu u tijeku su građevinski radovi no prioritet je poljoprivreda tj. vinogradarstvo. 


Brojni su kašteli uz palas ili prostor za stanovanje vlastele te snažnu branič kulu imali i vlastite kapele.Male crkvice smještene unutar gradski zidina očuvane su u brojnim utvrdama.U Belaju je dvorska kapela smještena u samoj građevini.Desno od ulaza u zapadnom djelu prizemlja nalazi se u tlocrtu četvrtasta prostorija popločana kamenim pločama i ulomcima nadgrobnih ploča.Kapelica je to Svetog Henrika jedina kapelica posvećena ovom svecu u istri.

Kapelicom dominira barokni oltar sa slikom Sv. Henrika no nema veću umjetničku vrijednost.Kapelica je poslužila kao lapidarij nadgrobnim pločama dvojice plemića Andrije (I.) Kršanskog i  Kožljačkog kneza Martina Mojsejevića (Moyses).

Najstarija je ploča Kožljačkog (link do posta) kneza Martina Mojsejevića(Moyses) umrlog 1492. godine.Senjski patricij stekao je Kožljak nasljeđivanjem.

Bio je izuzetno okrutan , snalažljiv i prevrtljiv.Za njegovog vladanja Kožljak se proširio do najvećih granica.Na nadgrobnoj ploči isklesan je obiteljski grb.

Ploča je ispunjena bujnom perjanicom koja se prosipa s viteškog šljema ispod kojeg se propinje  lav isplažena jezika.Bordura je ispisana glagoljicom.Branko Fučić navodi kako je sastavljač teksta koji je klesar uklesao u nadgrobnu ploču Mojsejevićev  dvorski kapelan "sluga i pisac" glagoljaš pop Grgur Gomilica.

Druga velika kamena ploča zatvarala je grob Andrije Kršanskog.Preminuo je u  Kršanu 16. listopada 1503.godine.Epitaf na nadgrobnoj ploči ispisan je gotikom i latinskim jezikom.

Središnje mjesto zauzima raščetvoreni kršanski grb uokviren šiljastim lukom.Nadgrobna ploča dospjela je  u kapelicu iz crkve samostana Blažene Djevice Marije smještene na nekadašnjem Čepićkom jezeru gdje je Kršanski plemić bio pokopan.

Samostan Blažene Djevice Marije na Čepićkom jezeru prvi je koji su pavlini osnovali u istri.

1786. g. Car Josip II. ukida pavline pa je samostan prepušten propadanju.Danas je očuvan tek djelomično a služi za stanovanje i poput brojnih mjesta gdje su nekad postojala ili još uvijek postoje samostanska zdanja mjesto je nazvano Kloštar , negdje Opatija.

Treća ploča sadrži natpis "Mesaldo Barbo" i godinu 1570.

Na ploči je isklesan i obiteljski grb.Teško je pouzdano reći čemu je služila ploča.Naime Mesaldo Barbo 1570. godine dao je obnoviti Paz a umro je dvadest godina kasnije.Datum njegove smrti ostao je zabilježen zbog događaja kojeg je Vladimir Nazor ovjekovječio usvom djelu "Monstrum iz Paza".Naime Mesaldo Barbo ubio je vlastitog sina Kastelana.Zbog toga je osuđen na smrt i 1589. godine smaknut u Ljubljani.Ploča bi sudeći prema svemu mogla odnositi na obnovu kaštela uobližnjem Pazu.

Četvrta kamena ploča sadrži mnogo teksta na latinskom ,bez ukrasa je i grbova.U tekstu se spominje Splićanin Anibal Arnerije i njegova suproga Laura.Kandler je istraživao intrigantnog neznanca ,splićanina Arnerija.Tražio je podatke iz Splita , Beča i Venecije.Prema Kandlerovim spoznajama Anibale Arneri bio je početkom 17. stoljeća mletački a kasnije austrijski general.

Prostorno središte Belajskog dvorca središnje je dvorište  a prema njemu se sa tri strane otvaraju arkadni hodnici.Hodnici povezuju prostorije koje su služile za stanovanje i upravljanje Belajskim posjedom.Neki detalji , stropne štukature ili peći svjedoče o tadašnjoj razini stanovanja.Prostrana dvorana u osi prizemlja imala je neku reprezentativnu funkciju.Nekoliko arkada zazidano je kako bi se dobio zatvor za sitne prekršitelje.

S jedne strane dvorište je zaključeno pročelnim krilom građevine te je ono nešto uže jer nema arkadne hodnike.Iznad samog ulaza u Belaj stajao je grb plemićke obitelji Auersperg.Tijekom 18. stoljeća iznad ulaza na samom krovu građevine dodana je plitka atika s preslicom za zvono.

Prohujala su stoljeća , kamena zdanja polako su napuštena i prepuštena propadanju.Iscurilo je i obližnje jezero ono Čepićko ( link do posta) .Nestali su gospodari ponosnih Gradova.Ostale su tek sjene i vještom rukom i kamenoklesarskim alatom isklesane nadgrobne ploče vlasatele.Priželjkujući život vječni pokapani su u samostanskim i dvorskim crkvama.No i one su napuštene i propale...bilo je to doista davno kada se u njima čula Riječ Gospodnja.

Izvor:Željko Sirk:SREDNJEVJEKOVNI  GRADOVI,KAŠTELI I KULE ISTRE I HRVATSKOG PRIMORJA  I NJIHOVI GOSPODARI

Just Ivetac:Korijeni istarskih gradova

Istrapedija

Istarska enciklopedija

Powered by Embedgooglemaps DE & http://www.youtubeembedcodegenerator.com/

Izvori fotografija i povijesnih karata :

Source gallica.bnf.fr / Bibliothèque nationale de France /F/

 Library of Congress / Digital Collections  /USA/
Digitalna knjižnica Slovenije -dLib.si /SI/

 David Rumsey Map Collection / Cartography Associate /USA/

 Catasti dell'Archivio di Stato di Trieste /I/

 Europeana Collections /EU/

Fortepan /HU/
Geoportal / HR/ 
Histria archaeologica AMI-PULA /HR/

Belaj - BELLAI /KAŠTEL/

 

Belaj - BELLAI  

 

45°16'15.7"N 14°06'37.1"E

45.2706 N 14.1103 E

Toponim za područje i istoimeni dvorac južno od Paza.Prvi podaci o postojanju utvrde na području Belaja  potječu iz 11. stoljeća.Doduše toponim Belaj javlja se tek kasnije negdje sredinom 17. stoljeća.U to doba Njemački posjed u istri graniči sa starohrvatskom državom na istoku.Godine 1063. istarski makrogrof Urlich Weimarski otima područje između Labina i Rijeke (Meranija) pa ga tako za zasluge  1064. godine  car Henrik nagrađuje s nekoliko graničnih kaštela u dolini Raše.Među kaštelima koje je dobio  makrogrof Urlich Weimarski spominju se Boljun , Letaj , Roč , Lupoglav , Kožljak i naravno Belaj.Darovnica cara Henrika svjedoči o postojanju utvrde na području današnjeg Belaja.

Urlich umire 1070. godine te se poslije njegove smrti mjenjaju brojni plemići njemačkog podrijetla koji gospodare istarskom makrogrofovijom , primjerice Eppenstein ,Sponheim-Lavanthal , Andechs i drugi.Jedan od plemića koji gospodari istarskim područjem bio je i Urlich Weimar-Orlamünde.Najveći dio nasljeđenog posjeda daruje akvilejskoj patrijaršiji tj. akvilejskom patrijarhu.Akvilejska patrijaršija na taj način stekla je znatne posjede u  utrašnjosti istarskog poluotoka.Darovnica Urlicha sastavljena je 1102. godine ,a spominje se desetak kaštela i utvrda pod imenom "castrum sancti Martini".

Upravo utvrda sveti Martin , poznatija i kao Sabez ili Posrt predstavlja prvobitnu utvrdu na području Belaja.Početkom 13. stoljeća pod Akvilejskom se vlašću nalazi gotovo cijela Istra. Uspostavljen proces feudalizacije cvate no ne i zadugo za Akvilejsku patrijaršiju.Akvilejski patrijarh gubi moć pa tako patrijarhova dobra počinju svojatati  a potom i preuzimati pazinsko-gorički grofovi.Patrijarh se nije dugo mogao odupirati pa tako mnogi istarski kašteli ili utvrde dobivaju novog vlasnika.U 14. stoljeću tako se u rukama goričkih grofova nalaze kašteli Kožljak , Kršan  i Šumber.1342. godine Albertu IV. pripali su nekadašnji akvilejski posjedi , kašteli Kožljak i Lupoglav(Marenuels).Nakon Albertove smrti svi njegovi posjedi postaju vlasništvom austrijske kuće Habsburg.

Exactissima Ducatus Carniolae Vinidorum Marchiä et Histriae
Seutter, Georg Mathäus (kartograf)
1732.

UVEĆANI DIO KARTE

Godine 1637. Belaj se spominje pod imenom Bray (njemački) motivirano širokim pogledom.Nastanak dvorca Belaj usko je vezan uz utvrdu ili kaštel sveti Martin.Naime propašću utvrde sveti Martin negdje početkom 17. stoljeća , tijekom trajanja Uskočkog rata , javlja se potreba izgradnje za novo vrijeme ugodnijeg mjesta za stanovanje plemića.Stare utvrde često su mjenjale gospodare i nerjetko nije u njih ulagano pa su s vremenom postale ruševine.Jednostavnije je bilo podići novu građevinu , pogodniju za stanovanje i vladanje posjedom.

Ducatus Carnioliae accuratissima
Valvasor, Janez Vajkard (kartograf)
Weigel, Christoph (graver)
1719

UVEĆANI DIO KARTE

Već  početkom 17. stoljeća , kada je podignut javlja se toponim "Bellai".Toponim nalazimo na karti koja je izdana 1646. u Amsterdamu.

1774. godine pazinska grofovija preuzela je jurizdikciju nad feudom Belaj.U drugoj polovici 16. stoljeća vlasnikom Belaja postaje Juraj Barbo.Godine 1668. gospoštiju Belaj kupuje Vikard Ausperg koji je tri godine ranije postao vlasnik Pazinske grofovije.

Ausperg je osnovao i novu gospoštiju nazvavši je Wachsenstein koja obuhvaća Kožljak , Čepić , Jasenovicu , Kraško selo , Novu Vas , Sušnjevicu , Brdo , Letaj , Posert , Grobnik , Gradinje i Paz.Administrativno središte te gospoštije smješteno je u Belaju.Godine 1748. Belaj je na kratko vrijeme potpao pod okrug Adelsberg(Postojna) sve do razdoblja prisustva Francuza u istri.

Od 1814. godine Belaj je administrativno središte disktrikta koje je obuhvaćalo okrug Adelsberg , barunije Kršan , Lupoglav , općine Boljun,Vranja Perviž i Borut.Kasnije je priključen okrugu Rijeka a od 1821. godine okrugu Pazin u kome je ostao do 1848 godine ili do ukinuća feudalizma.Belaj je od tada u ulozi alodijalnih dobara (s nasljednim pravom) prinčeva Ausperg u dolini Raše sve do 2. svjetaskog rata kada se uspostavila poljprivredna zadruga  a kasnije zadružno poljoprivredno dobro.

Dvorac s pripadajućim vinogradom dolazi u ruke nekadašnjeg PPK-Pazin koji ga 1996. godine namjerava prodati.Općina Cerovlje poziva se na pravo raspolaganja nad objektima i zemljištem u društvenom vlasništvu pa se tako katastarska čestica cijepa na sam dvorac te na vinograd i dva gospodarska objekta.Vlasnikom dvorca postaje općina Cerovlje a gospodarski dio , koji su na državnom zemljištu daju se u zakup 1997. godine Zorku Iviću iz Boljuna.Siromašna općina Cerovlje nema novaca za održavanje Belaja pa 1998. godine raspisuje natječaj za prodaju dvorca s početnom cijenom od 1,85 milijuna kuna.Pošto kupaca nije bilo cijena je prepolovljena , a prodaja je uspjela tek u trećem pokušaju kad je cijena iznosila 663 tisuće kuna , negdje sredinom 1999. godine.

Novi vlasnik Belaja tako je pazinski trgovac Goran Gobo.U četri godine , pokušaja obnove  , 2000.  i  2003. godine radove na obnovi krovišta ,ertama,gornjoj ploči i vanjskim zidovima zaustavljala je građevinska inspekcija i pulski Konzervatorski odjel.Valja znati da je od 23. rujna 2003. godine  »barokni arhitektonski ladanjski sklop Belaj s okolicom – kultiviranim krajolikom« ima svojstva kulturnog dobra i upisan je na listu zaštićenih kulturnih dobara u registru koji se vodi pri Ministarstvu kulture.

Belaj nikako do svog gospodara pa se tako 2007. godine dvorac opet prodaje.Istros iz Roča prodaje dvorac za 1.000.000. eura.Kao i svaki put pravo prvokupa imali su država,općina i županija no to pravo nisu iskoristili.Belaj se opet prodaje 2008. godine no sada  za 3,139 milijuna eura.Prema posljednjim dostupnim podacima novi vlasnik Belaja je ruski političar, koji ima namjeru urediti dvorac za vlastito korištenje čuvajući izvornost objekta.

 

Danas se cijeli kraj naziva Belajski.Doduše malo je to  područje smješteno uz prometnicu Paz-Letaj.Dvaorac s popratnim objektima smješten je na manjoj visoravni na nadmorskoj visini od 212 metara.Podno visoravni proteže se Belajska draga  na admorskoj visini od oko 110 metara.Nekadašnja polja protežu se uzanom dragom oko 1300 metara.Danas su slabo obrađena pa su  prerasle u livade i pašnjake.Miličići , Perasići , Barešići , Špelići , Šimuni ,Furuli , Muzari i Gržini najbliži su zaseoci koji čine Belaj.Smješteni su u netaknutoj prirodi.Laporasti brežuljci prekriveni su šumom, nerjetko mješovitom.

Listopadna i borova šuma u doba vegetacije iz daljine djeluje kao da su brežuljci prekriveni baršunom.Najbliži vrh nalazi se nedaleko Furula iznad Kočeve drage a visina mu je 245 metara.Brojne vododerine izdubila je voda tražeći svoj put do Boljunčice.Brojni potoci Belajskog kraja ulijevaju se u Letajski potok.Strmi obronci brežuljaka , a koji nisu zarasli u šumu su livade  , tek rijeđe nailazimo na terse koje su još uvijek poljoprivredno iskorištene za uzgoj vinove loze i razne povrtlarske kulture.

Belajski dvorac smješten je na manjoj visoravni.Sam posjed sastoji se od ladanjskog dvorca i gospodarskih objekata te vinograda koji okružuju građevinu.Ladanjski dvorac približnih je dimenzija 30x20 metara dok su gospodarski objekti po jedan simetrično sa lijeve i desne strane dvorca približne vličine 36x15 metara.Pomoćni , objekti odvojeni su od dvorca nekih 8-10 metra a u tom prostoru smještena je cisterna za vodu.

Pomoćni objekti imali su dvojaku namjenu.Služili su kao štala , a u podrumu se čuvalo vino i poljodjekske kulture proizvedene ne posjedu plemića.Građevine su vrlo vjerojatno podignute po jednom idejnom projektu a tijekom vremena doživjele su tek sitne , neznatne preinake.Građevine se nisu mjenjale od doba kada je Belaj na crtežima zabilježio Valvasor.

Mnogi dvoje oko Belaja , neznaju ga svrstati ni među kaštele a ni među dvorce.Točnije riječ je o prijelaznom obliku tradicionalnog srednjevjekovnog kaštela i baroknog dvorca.Centralna zgrada , dvorac, organizirana je oko unutarnjeg dvorišta što ide u prilog srednjevjekovnih utvrda.Arhitektura je suzdržana i zatvorena što kazuje da se brinulo o sigurnosti stanara .U vrijeme nastanka Belaja još se uvjek moralo brinuti o djelotvornosti obrane od napadača.

Zdanje je  podignuto na lako pristupačnom terenu , izostala je ratna strategija gradnje na nepristupačnoj stijeni..Izostale su i obrambene kule , puškarnice , prsobrani , kamene zidine i sav srednjevjekovni "inventar" tako prepoznatljiv kod utvrda.Mnogi autori Belaj prepoznaju i vide kao stanciju , usamljenu ladanjsku kuću s ogromnim gospodarstvom.

 
Jednostavno pročelje krase pravokutni prozori.Prozori na prvom katu građevine zaštićeni su rešetkama od kovanog željeza kakve susrećemo na srednjevjekovnim kaštelima.Rešetke su ujedno jedini dekorativni element na vrlo jednostavnoj fasadi građevine. U sklopu građevine smještena je kapelica sv. Henrika.Jedina je takva kapelica posvećena sv. Henriku u istarskoj županiji.

Sveti Henrik (973–1024) krunidba

U kapelicu se ulazi iz dvorišta a smještena je u zapadnom dijelu prizemlja.Zamjetan je velik broj nadgrobnih ploča po podu i zidovima kapelice.Nadgrobne ploče dospjele su u kapelicu iz crkve samostana Blažene Djevice Marije smještene na nekadašnjem Čepićkom jezeru.Samostan Blažene Djevice Marije na Čepićkom jezeru prvi je koji su pavlini osnovali u istri.U najboljim godinama crkveni posjed bio je razvijen pa je normalno bilo da su vlastela priželjkivala da budu pokopana pod crkvenim krovom.Najstarija je ploča Kožljačkog kneza Martina Mojsejevića (Moyses) umrlog 1492. godine.Senjski patricij stekao je Kožljak nasljeđivanjem.Bio je izuzetno okrutan , snalažljiv i prevrtljiv.Za njegovog vladanja Kožljak se proširio do najvećih granica.Na nadgrobnoj ploči isklesan je obiteljski grb.Ploča je ispunjena bujnom perjanicom koja se prosipa s viteškog šljema ispod kojeg se propinje  lav isplažena jezika.Bordura je ispisana glagoljicom.Branko Fučić navodi kako jesastavljač teksta koji je klesar uklesao u nadgrobnu ploču Mojsejevićev  dvorski kapelan "slugai pisac" glagoljaš pop Grgur Gomilica.Druga velika kamena ploča zatvarala je grob Andrije Kršanskog.Preminuo je 1500. godineEpitaf na nadgrobnoj ploči ispisan je goticom i latinskim jezikom.Središnje mjesto zauzima raščetvoreni kršanski grb uokviren šiljastim lukom.Treća ploča sadrži natpis "Mesaldo Barbo" i godinu 1570.Na ploči je isklesan i obiteljski grb.Teško je pouzdano reći čemu je služila ploča.Naime Mesaldo Barbo 1570. godine dao je obnoviti Paz a umro je dvadest godina kasnije.Datum njegove smrti ostao je zabilježen zbog događaja kojeg je Vladimir Nazor ovjekovječio u svom djelu "Monstrum iz Paza".Naime Mesaldo Barbo ubio je vlastitog sina Kastelana.Zbog toga je osuđen na smrt i 1589. godine smaknut u Ljubljani.Ploča bi sudeći prema svemu mogla odnositi na obnovu kaštela u obližnjem Pazu.Četvrta kamena ploča sadrži mnogo teksta na latinskom , bez ukrasa je i grbova.U tekstu se spominje Splićanin Anibal Arnerije i njegova suproga Laura.Kandler je istraživao intrigantnog neznanca , splićanina Arnerija.Tražio je podatke iz Splita , Beča i Venecije.Prema Kandlerovim spoznajama Anibale Arneri bio je početkom 17. stoljeća mletački a kasnije austrijski general.Sama kapelica smještena je u pravokutnoj prostoriji osim lapidarija ima i manji barokni oltar bez neke veće umjetničke vrijednosti.Prostporno središte bBelajsko dvorca središnje je dvorište  a prema njemu se sa tri strane otvaraju arkadni hodnici.Hodnici povezuju prostorije koje su služile za stanovanje i uppravljanje Belajskim posjedom.Neki detalji , stropne štukature ili peći svjedoče o tadašnjoj razini stanovanja.Prostrana dvorana u osi prizemlja imala je neku reprezentativnu funkciju.Nekoliko arkada zazidano je kako bi se dobio zatvor za sitne prekršitelje.S jedne strane dvorište je zaključeno pročelnim krilom građevine te je ono nešto uže jer nema arkadne hodnike.Iznad samog ulaza u Belaj stajao je grb plemićke obitelji Auersperg.Tijekom 18. stoljeća iznad ulaza na samom krovu građevine dodana je plitka atika s preslicom za zvono.

   

Izvori:Istarska enciklopedija

Istarpedija

Just Ivetac:Korijeni istarskih gradova

Glas Istre :Selvina Benić