PULEŽANKA S OSOBITIM ŠARMOM dio 1.
44°52'23.6"N 13°51'00.3"E
Pulski filmski festival obilježava 60 godina postojanja.Festival igranog filma u Puli današnji je naziv najstarijeg filmskog festivala u regiji a i šire.Osnovan je 1954. godine kao Revija domaćeg filma.Zahvaljujući Marijanu Rotaru , ravnatelju Kino poduzeća u Puli s potporom hrvatskog Udruženja kinematografa i Jadran filma započinje druženje puljana s celuloidom koja traje 60 godina.Arena je najveća kino dvorana na svijetu.
Zahvaljujući rekonstrukciji stepeništa u pulskoj Areni 1932. godine Vespanzijanovo zdanje postaje prikladno za održavanje raznih kulturnih manifestacija.
Tako je još davne 1938. godine održana prva filmska projekcija u Areni.Prikazan je film La chaste Suzanne (u talijanskom prijevodu Casta Susanna) redatelja Andréa Berthomieua .
Doduše revija filmova preseljena je iz Arene u malo rimsko kazalište 1939. godine a nakon 1939. godine i obustavljeno zbog ratnih okolnosti.Od 13.-23. kolovoza 1953. godine Marijan Rotar organizira reviju stranih filmova.Tijekom 10 dana filmove je pogledalo oko 50 tisuća gledatelja pa je logičan izbor bio da Pula i Arena budu domaćini Filmskom festivalu.
Na reviji su prikazani filmovi: Tri intimne priče /Italija / Veliki Caruso /SAD / Rashomon/Japan/ Svi smo mi ubojice /Francuska / Operacija Cicero/SAD/ Italija/ Ljubavi i otrovi/ Podvodni heroji /SAD/ Kapetan Horatio/SAD/ Svet na Kajžarju /Slovenija/ Slovenski film prikazan je pretposljednje večeri , dok je posljednje večeri prikazano 9 kratkih crtanih filmova.
Prvi Filmski festival otvoren je 24. lipnja 1954. godine .
O MARIJANU ROTARU
"Prvi festival domaćeg filma održali smo od 24. do 30. lipnja 1954. godine.Prikazano je bilo pet domaćih igranih filmova , dva koprodukciona igrana filma i 16. dokumentarnih filmova.Program igranih filmova sadržavao je cjelokupnu jednogodišnju jugoslavensku produkciju.Odziv dokumentaraca bio je mali , premda ih je na Festivalu bilo 16 , prizvedeno ih je znatno više , ali je u toj godini poduzeće "Kinema" iz Sarajeva održavalo festival dokumentarnog filma.Novca, naravno , ni onda ni danas nije bilo odviše.Kinematografsko poduzeće sporazumjelo se s proizvođačima da im ništa ne plati za prikazivanje filma u Areni, jer su troškovi pripremanja Arene za kino-predstave bili prilično visoki za ovo malo pulsko poduzeće.Te godine nije postojao neki posebni upravni odbor ili organ Festivala i čitav je program realizirao mali kolektiv Kinematografskog poduzeća, uz pomoć samo nekoliko ljudi sa strane.I uz pomoć gradskih služba u Puli , jasno.Na trošak Kinematografskog poduzeća Pula , na festival su pozvani filmski radnici , a novinarida dođu o trošku svojih redakcija.Pozivu se odazvalo 20 filmskih radnika , 14 predstavnika filmskih poduzeća i desetak novinara.Službeni žiri nije postojaoFestival je zamišljen kao narodni , kao festival na kojem publika ima glavnu riječ.Nagrade još nisu postojale i moralna satisfakcija i diploma bila je nagrada pobjednicima.Tiskali smo 5.000 ankaetnih listića i podijelili ih gledaocimada bi oni na njima glasali i izabrali najbolji film , najboljeg režisera i najboljeg glumca i glumicu.Prikupili smo od gledalaca ukupno 2.402 listića.Da bismo stimulirali gledaoce da ispune anketni listić , organizirali smo izvlačenje nagrada za gledaoce.Dobitnici su dobivali radio-aparat , gramofon i slične aparate koji su se tada teško nabavljali.Ali prognoze pred tu prvu filmsku paradu nisu bile baš sjajne.Otome najbolje govori malen broj novinara koji je došao na Festival.Kažem Vam:gotovo nitko nije vjerovao u uspjeh.Od novinara prisutnih na prvom Festivalu sjećam se:Steve Ostojića , Dragoslava Adamovića , Ante Kesića , Ljerke Krelius , Mire Boglić ,Žarka Petana iz Ljubljane , Arse SStefanovića iz Beograda ,Zoltana Kalapiša iz novosadskog lista "Magyar Szo" , Bore Đorđevića.Gotovo svi oni dolazili su na sve naredne festivale i uvijek sam s njima imao prijatne susrete..."
MARIJAN ROTAR SASVIM DESNO
Tko je Rotar?
Tko je Rotar?
Rodio se 3. ožujka 1927. godine u Slovenskom Trbovlju.U široj obitelji bilo je nadarenih glazbenika pa je tako i Marijan u osmoj godini života svirao saksofon.Marijan se rano osamostalio , pošto mu je otac umro još za njegova djetinjstva.U sedamnajstoj godini života učlanio se u SKOJ zajedno sa sestričnom.Petokolonaši su ih prokazali Nijemcima pa je rođakinja završila u koncentracionom logoru Dachau , dok se Marijan sklonio u partizane.Upravo partizanski put dovest će Mrijana u grad Pulu.Svršetkom rata Marijan ostaje u vojsci , no neposredno prije nego se na vlastiti zahtjev demobilizirao , bio je član vojnog orkestra Četvrte armije u Pazinu.U ljeto 1948. godine dolazi na odmor u Pulu sa skupinom oficira bataljuna Pino Budicin.Nakon ljetovanja u Puli namjera mu je bila vratiti se u Sloveniju.Čest slučaj u poratnoj Puli...jednom dođeš i zauvjek ostaneš...pokazala se i u Marijanovom slučaju.Marijan u Puli upoznaje područnog sekretara Komiteta partije , druga Jadrejčića te mu on nudi posao.Tako Marijan počinje raditi u Gradskom narodnom odboru.Pokazavši samopouzdanje i odvažnost radi kao referent za turizam.Često mjenja posao , zahvaljujući svojoj svestranosti i ambicijama.Administrativni posao referenta za turizam zamjenio je tako ugostiteljstvom.Svoje zamisli mogao je izravno afirmirat upravljajući hoteljerskim poduzećem u Puli.Marijan je član i Omladinskog komiteta zadužen za rad sportskih organizacija.Inicijator je osnivanja Saveza kulturno-umjetničkih društava.Podučava , doduše amaterski članove novoutemeljene limene glazbe grada i nabavlja instrumente.Od 1952. godine Marijan postaje direktor Kinematografsko poduzeća.Zatiče loše stanje no za Marijana to nije nerješiv problem.Poboljšao je tehničke uvjete te kapacitet dviju dvorana , te osposobio još dvije dvorane za prikazivanje filmova.Uvodi stalnu pokretnu kino službu u gradu te obilazi gradska naselja i sela u okolici Pule.
Mnogim tadašnjim žiteljima Rotarova zamisao o pokretnom kinu bila je prvi doticaj s filmom uopće.Marijan je bio uporan čovjek .Trebalo je hrabrosti i odvažnosti te mnogo upornosti ubijediti ljude , tadašnje političare kako je prvorazredni antički spomenik kulture idealno mjesto za prikazivanje igranih filmova.Trebalo je razbiti u najmanju ruku predrsude kako to neće biti skrnavljnje Arene.Pa iako sa puno skepse i nevjerice baš svi koji su tada vodili zadnju riječ pokleknuli su pod Marjanovom zamisli.Ideja se isplatila , prepuno Vespanzijanovo zdanje i jedna nova stranica u povijesti grada u kojem živim.Marijan ostaje u Organizacijskim odborima Festivala jugoslovenskog filma do 1957. godine .Svoj radni vijek provodi u turizmu pa je tako jedno vrijeme tajnik u Turističkom savezu Kotara Pula.Uz rad studira i završava Višu školu za turizam u Dubrovniku.Vrativši se u Pulu kao tajnik Turističkog saveza radi na ujedinjavanju gradskih ugostiteljskih poduzeća , završivši složen posao imenovan je direktorom novoosnovanog poduzeća.
Nakon stručnog usavršavanja u Opatiji zaposlio se u Hotelskom poduzeću Veruda i Turističkom naselju Verudela.Jedno vrijeme radi kao direktor ugostiteljstva na otočju Brijuni a mirovinu je dočekao u pulskom turističkom poduzeću Arenaturist.Rotar Marijan za mladosti često sudjeluje u tada dobrovoljni radnim akcijama primjerice pošumljavanju , u ugljenokopima Raša , sječi drva i Gorskom Kotaru za puljane te na izgradnji pruge Lupoglav-Štalije.Marijan je odlikovan brojnim ordenjem i primio brojne nagrade:
ORDEN RADAORDEN ZASLUGA ZA NAROD SA SREBRNIM VIJENCEM,PRIZNANJE FESTIVALA JUGOSLOVENSKOG IGRANOG FILMA,PRIZNANJE ŠAHOVSKOG SAVEZA JUGOSLAVIJE I HRVATSKE,PRIZNANJE MEĐUNARODNE BICIKLISTIČKE TRKE KROZ JUGOSLAVIJU,PRIZNANJE MUZIČKE ŠKOLE U PULI,PRIZNAJE TURISTIČKOG SAVEZA JUGOSLAVIJE I HRVATSKE,PRIZNANJE REVIJE ARENA,PRIZNANJE KLUBA UMIROVLJENIKA ARENATURISTA
Rotar....u ovom tekstu samo Marijan nije dobio nagradu grada za koji je toliko učinio a to je nagrada grada Pule.Sramota je tim veća da ga se tijekom običježavanja 50. godina Filmskog festivala nitko izuzev vjerujem prijatelja nije sjetio.Jedan od dobrih prijatelja Fadil Hadžić tako je komentirao svečanost otvaranja 50. Festivala igranog filma u Puli
"Ovogodišnji jubilarni festival u Puli pratio sam s Paga.Čitao sam po pet novina, gledao televiziju islušao radio,pa mislim da mi ništa važnije nije promaklo.Pratio sam i svečano otvaranje Festivala na televiziji nestrpljivo očekujući da se na pozornici pojavi jedan meni drag čovjek...Čovjek kojeg sam očekivao na jubilarnoj sceni nije se pojavio.Taj čovjek Puljanin,toliko da se zna , posijao je sjeme iz kojeg je izrastao ovaj festival.On se zove Marijan Rotar.Prije pedest godina bio je direktor Gradskih kinematografa u Puli i došao na ideju da Vespanzijanovu arenu iskoristi kao pozornicu smotre domaćih filmova iz svih republika tadašnje države.Očekivao sam da će grad Pula pokazati publici u Areni stanovnika svog grada , Marijana Rotara.Vjerujem da bi Marijan Rotar te večeri dobio jedan od najglasnijih aplauza svoji sugrađana...."
Fadil Hadžić
Nakon kraće i teške bolesti 10.prosinca 2003. godine Marijan Rotar preminuo je u Zagrebu a pokopan je u Puli.Godine 2004. Grad je utemeljio nagradu Marijan Rotar.Dodjeljuje se zaslužnim pojedincima i poduzećima ili tvrtkama koje su svojim zaslugama spojile film i Pulu.Postoji intencija vjerujem da će se ubrzo i ostvariti o postavljanju nekakvog spomen obilježja Marijanu Rotaru.Za još jedan jubilarni festival i to ovaj 60. već je kasno.Ružno je kada se ne prisjećamo osoba koje su svojim idejama i zaslugama promijenile sliku i život jednog grada.Slika i život Pule tijekom ljeta nezamisliva je bez filma , arene a vjerujem da će se netko u Gradu i Festivalu sjetiti i Rotara.Festival je tijekom svog postojanja mjenjao ime.
Počeo je kao revija ili smotra igranih filmova da bi razvojem kinematografije na tlu bivše nam zajedničke države nosio naziv Festival Jugoslovenskog igranog filma.Raspadom Jugoslavije festival od 1992. godine ima naziv Filmski festival u Puli (engl. Pula Film Festival).Ratna događanja 1991. godine otkazala su festival , pa je to jedina godina kada festival nije održan.Od 1995. godine festival je preimenovan u Festival hrvatskog filma (engl. Croatian Film Festival) , naglašavajući hrvatski karakter.Nedostatak hrvatskih igranih filmova nagnala je festivalske djelatnike na prikazivanje i stranih filmova pa se od 2001. godine festival naziva Festival hrvatskog i europskog filma (engl. Croatian and European Film Festival).
2003. godine grad Pula osniva Javnu ustanovu Pula Film Festival , a najznačajnije ljetno događanje u gradu Puli jednostavno zovemo Festival igranog filma u Puli.Poput naziva festivala i lokacija fsestivalskog centra mjenjana je tijekom svog postojanja.Doduše festivalski centar nikad nije izgrađen , valjda iz razloga što se radilo o 10-15 dana trajanja u jednoj godini , tko zna možda zbog maćehinskog odnosa prema filmu ili Puli????Dugo godina , tijekom mog odrastanja festivalski centar bio je smješten u zgradi Marine Casina /Dom oružanih snaga/.
Festivalski gosti , novinari te nadasve glumci smješteni su u počecima festivala u i danas jedinom "pravom"hotelu , u Rivijeri kasnije na Zlatnim stijenama ili Hotelu Park.
Razvojem Pule grade se smještajni kapaciterti pa je danas izbor hotela ili apartmana jednostavnij.Marine Casino slavi 100 godina postojanja."Katica za sve" , reklo bi se za građevinu koja je odglumila i kazalište , ponekad i kino dvoranu kada je u pulskoj kulturi škripilo.Sredstvima Grada Pule i Ministarstva kulture 2007. godine kreće se u rekonstrukciju građevine s početka 20. stoljeća.U doba Austrije u tadašnjoj L'Alhambri /danas Kino Valli/ čija je namjena prostor za okupljanje i zabavljanje prikazuju se filmovi.
Godine 1919. dvorana se proširuje kako bi zadovoljila potrebe tadašnje Pule.Od 1950. godine kino je preimenovano u Kino Zagreb.
Jedan je od 4 kinematografa koji dugi niz godina postoje u Puli a danas i jedino.Uz Kino Zagreb postoje još i Kino Partizan /danas jednim dijelom kockarnica a predvorje ugostiteljski objekt , Kino Beograd (najveće od 4 kinematografa) danas dijelom poslovni prostori a dvorana parking , Kino Istra nadomak Arene dugo godina s repertoarom za "odrasle" jedno vrijeme trgovina a prostor često zjapi prazno. Javna ustanova Pula Film Festival zajedno sa Kinom Valli djeluju u istoj građevini na pulskim Giardinima.
Suvremeni prostori pružaju mogućnost za rad festivalski djelatnika a kino za prikazivanje filmova odnedavno i u 3D tehnici.
No naravno nije sve teklo glatko.Politika je morala dignutu tenzije oko imena pulskog Kina.
Podsjetimo se na Alidu Valli(Pula, 31. V. 1921 – Rim, 21. IV. 2006.).
Podsjetimo se na Alidu Valli(Pula, 31. V. 1921 – Rim, 21. IV. 2006.).
Pola, una città che muore/Pula , grad koji umire / Pula 1946/7 from Tibor on Vimeo.
Rođena puljanka obilježila je svjetsku kinematografiju brojnim filmovima.Ja bi za ovu prigodu izdvojio film "Treći čovjek" redatelja Carola Reeda (1949).Okušala se i u Hoolywoodu a popularnost je stekla u melodramama , komedijama i takozvanim filmovima bijelih telefona.
FILMOGRAFIJA
Il cappello a tre punte (1934.)I due sergenti (1936.)L'ultima nemica (1937.)Sono stato io! (1937.)Il feroce Saladino (1937.)Mille lire al mese (1938.)Ma l'amor mio non muore (također poznat kao L'amore mio non muore, 1938.)L'ha fatto una signora (1938.)La casa del peccato (1938.)Ballo al castello (1939.)Assenza ingiustificata (1939.)Taverna rossa (1940.)La prima donna che passa (1940.)Oltre l'amore (1940.)Manon Lescaut (1939.)Piccolo mondo antico (1941.)Luce nelle tenebre (1941.)Ore 9 lezione di chimica (1941.)L'amante segreta (1941.)Stasera niente di nuovo (1942.)Catene invisibili (1942.)Le due orfanelle (1942.)We the Living (1942.)Addio Kira (1942.)T'amerò sempre (1943.)I pagliacci (1943.)Apparizione (1943.)Circo equestre Za-bum (1944.)La vita ricomincia (1945.)Il canto della vita (1945.)Eugenia Grandet (1947.)Slučaj Paradine (1947.)The Miracle of the Bells (1948.)Treći čovjek (1949.)The White Tower (1950.)Walk Softly, Stranger (1950.)L'ultimo incontro (1951.)Les Miracles n'ont lieu qu'une fois (1951.)La mano dello straniero (1952.)Il mondo le condanna (1953.)Les Amants de Tolède (1953.)Siamo donne (Segment: "Alida Valli", 1953.)Senso (1954.)L'amore più bello (1957.)La grande strada azzurra (1957.)Il grido (1957.)This Angry Age (1958.)The Night Heaven Fell (Les Bijoutiers du clair de lune) (1958.)Eyes Without a Face (1959.)Signé Arsène Lupin (1959.)Le Dialogue des Carmélites (1960.)Treno di Natale (1960.)Il peccato degli anni verdi (1960.)Le gigolo (1960.)The Long Absence (1961.)La fille du torrent (1961.)Il disordine (1962.)Homenaje a la hora de la siesta (1962.)The Happy Thieves (1962.)Al otro lado de la ciudad (1962.)L'Autre femme (1963.)A la salida (1963.)Ophelia (1963.)El Valle de las espadasl (1963.)El hombre de papel (1963.)Umorismo nero (epizoda "La vedova", 1965.)Edipo re (1967.)La strategia del ragno (1970.)Le champignon (1970.)La prima notte di quiete, režirao Valerio Zurlini (1972.)L'occhio nel labirinto (1972.)Diario di un italiano (1973.)La casa dell'esorcismo (1973.)No es nada mamá, sólo un juego (1973.)Casa dell'esorcismo, La (alias Lisa and the Devil)L'Anticristo (1974.)Tendre Dracula (1974.)Il caso Raoul (1975.)La Chair de l'orchidée (1975.)Ce cher Victor (1975.)Novecento (1976.)Le jeu du solitaire (1976.)Cassandra Crossing (1976.)Berlinguer ti voglio bene (1977.)Suspiria (1977.)Suor Omicidi (1978.)Un cuore semplice (1978.)Porco mondo (1978.)Indagine su un delitto perfetto (1978.)La luna (1979.)Zoo zéro (1979.)Inferno (1980.)Aquella casa en las afueras (1980.)Sezona mira u Parizu (1981.)La caduta degli angeli ribelli (1981.)Sogni mostruosamente proibiti (1982.)Segreti, segreti (1985.)Aspern (1985.)Le jupon rouge (1987.)À notre regrettable époux (1988.)La bocca (1991.)Zitti e mosca (1991.)Bugie rosse (1993.)Il lungo silenzio (1993.)A Month by the Lake (1995.)Fotogrammi mortali (1996.)Il dolce rumore della vita (1999.)L'amore probabilmente (2000.)Vino santo (2000.)Semana santa (2002.)
Il cappello a tre punte (1934.)I due sergenti (1936.)L'ultima nemica (1937.)Sono stato io! (1937.)Il feroce Saladino (1937.)Mille lire al mese (1938.)Ma l'amor mio non muore (također poznat kao L'amore mio non muore, 1938.)L'ha fatto una signora (1938.)La casa del peccato (1938.)Ballo al castello (1939.)Assenza ingiustificata (1939.)Taverna rossa (1940.)La prima donna che passa (1940.)Oltre l'amore (1940.)Manon Lescaut (1939.)Piccolo mondo antico (1941.)Luce nelle tenebre (1941.)Ore 9 lezione di chimica (1941.)L'amante segreta (1941.)Stasera niente di nuovo (1942.)Catene invisibili (1942.)Le due orfanelle (1942.)We the Living (1942.)Addio Kira (1942.)T'amerò sempre (1943.)I pagliacci (1943.)Apparizione (1943.)Circo equestre Za-bum (1944.)La vita ricomincia (1945.)Il canto della vita (1945.)Eugenia Grandet (1947.)Slučaj Paradine (1947.)The Miracle of the Bells (1948.)Treći čovjek (1949.)The White Tower (1950.)Walk Softly, Stranger (1950.)L'ultimo incontro (1951.)Les Miracles n'ont lieu qu'une fois (1951.)La mano dello straniero (1952.)Il mondo le condanna (1953.)Les Amants de Tolède (1953.)Siamo donne (Segment: "Alida Valli", 1953.)Senso (1954.)L'amore più bello (1957.)La grande strada azzurra (1957.)Il grido (1957.)This Angry Age (1958.)The Night Heaven Fell (Les Bijoutiers du clair de lune) (1958.)Eyes Without a Face (1959.)Signé Arsène Lupin (1959.)Le Dialogue des Carmélites (1960.)Treno di Natale (1960.)Il peccato degli anni verdi (1960.)Le gigolo (1960.)The Long Absence (1961.)La fille du torrent (1961.)Il disordine (1962.)Homenaje a la hora de la siesta (1962.)The Happy Thieves (1962.)Al otro lado de la ciudad (1962.)L'Autre femme (1963.)A la salida (1963.)Ophelia (1963.)El Valle de las espadasl (1963.)El hombre de papel (1963.)Umorismo nero (epizoda "La vedova", 1965.)Edipo re (1967.)La strategia del ragno (1970.)Le champignon (1970.)La prima notte di quiete, režirao Valerio Zurlini (1972.)L'occhio nel labirinto (1972.)Diario di un italiano (1973.)La casa dell'esorcismo (1973.)No es nada mamá, sólo un juego (1973.)Casa dell'esorcismo, La (alias Lisa and the Devil)L'Anticristo (1974.)Tendre Dracula (1974.)Il caso Raoul (1975.)La Chair de l'orchidée (1975.)Ce cher Victor (1975.)Novecento (1976.)Le jeu du solitaire (1976.)Cassandra Crossing (1976.)Berlinguer ti voglio bene (1977.)Suspiria (1977.)Suor Omicidi (1978.)Un cuore semplice (1978.)Porco mondo (1978.)Indagine su un delitto perfetto (1978.)La luna (1979.)Zoo zéro (1979.)Inferno (1980.)Aquella casa en las afueras (1980.)Sezona mira u Parizu (1981.)La caduta degli angeli ribelli (1981.)Sogni mostruosamente proibiti (1982.)Segreti, segreti (1985.)Aspern (1985.)Le jupon rouge (1987.)À notre regrettable époux (1988.)La bocca (1991.)Zitti e mosca (1991.)Bugie rosse (1993.)Il lungo silenzio (1993.)A Month by the Lake (1995.)Fotogrammi mortali (1996.)Il dolce rumore della vita (1999.)L'amore probabilmente (2000.)Vino santo (2000.)Semana santa (2002.)
Alida Valli Pulu je napustila 1935. godine , dok je pravi egzodus talijana tek uslijedio.Kratak film Pola, una città che muore prikazuje odlazak talijana iz pule 1946. godine a mojim potencijalnim posjetiteljima pruža sliku Pule iz nekih davnih dana.
Video materijal govori o egzodusu Talijana iz Pule 1947. godine.Materijal je postavljen na You Tube (standardna usluga) od strane Fondazione Giorgio Perlasca.Materijal je u cijelosti preuzet i postavljen na Vimeo uz tehničku obradu tj posvjetljivanje slike za 10%.Video materijal koristim na postovima kako bi posjetitelji bloga vidjeli Pulu iz nekih davnih dana u ovom slučaju poratna Pula.
Od 2008. godine pulsko kino nosi naziv ove puljanke.Današnji festivalski centar smješten je u Zajednici Talijana u Puli, popularnom Circolu.Circolo je mjesto druženja filmskih djelatnika s novinarima i puljanima.Osim u Areni filmovi se prikazuju i na pulskom Kaštelu (mletačkoj utvrdi ujedno i sjedište Povijesno-pomoskog muzeja Istre).
Prostor je rezerviran za kinoprodukciju stranih država a program traje oko tjedan dana i ujedno je uvod u službeni natjecateljski dio pulskog festivala i famozno svečano otvorenje uz zanimljiv program praćen vatrometom.
Na pulskj portarati postavljen je veliki reklamni LED ekran na kojem se prikazuju dokumentarni i animirani filmovi.Na pulskoj Portarati postavljeni su i reklamni panoi sa programom i plakatima igranih filmova koji se prikazuju u Areni.
FESTIVAL JUGOSLOVENSKOG IGRANOG FILMA U PULI from Tibor on Vimeo.
Goste festivala dočekao je antički kameni pločnik i nitko pretjerano nije mario za crveni tepih.Glamura je bilo i bez tepiha.Posjete Puli i festivalu mega zvijezda Hollywooda davnih godina nije nedostajalo.Pulu su tako posjetili Orson Welles, Sophija Loren, Sam Peckinpah, Richard Burton, Elizabeth Taylor, Yul Brynner a u novijoj povijesti John Malkovich, Ralph Fiennes, Ben Kingsleyj, Jeremyj Irons i mnogi drugi.
Festival je celuloidni uradak nagrađivao brojnim arenama.
Nacionalni natjecateljski program:
Velika Zlatna Arena za najbolji film,Zlatna arena za režiju,Zlatna Arena za scenarij,Zlatna arena za najbolju glavnu žensku ulogu,Zlatna arena za najbolju glavnu mušku ulogu,Zlatna arena za najbolju sporednu žensku ulogu,Zlatna arena za najbolju sporednu mušku ulogu,Zlatna arena za kameru,Zlatna arena za montažu,Zlatna arena za glazbu,Zlatna arena za scenografiju,Zlatna arena za kostimografiju
Ocjenjivački sud može dodijeliti još tri posebne Zlatne Arene:
Zlatna arena za masku,Zlatna arena za ton,Zlatna arena za specijalne efekte u filmu,
Međunarodni natjecateljski program:
Zlatna arena za najbolji film,Zlatna arena za režiju,Zlatna arena za najbolju glavnu ulogu
Ostale kategorije:
Nagrada Breza za najboljeg debitanta iz jedne od gore navedenih kategorija
Zlatna vrata Pule - nagrada publike za najbolji film prema glasovima publike u Areni
Nagrada Oktavijan Hrvatskoga društva filmskih kritičara za najbolji film
Nagrada Fabijan Šovagović Hrvatskoga društva filmskih kritičara za posebni glumački prinos hrvatskoj kinematografij
Nagrada Marijan Rotar dodjeljuje se pojedincima i ustanovama koji su podjednako svojim idejama i djelima spojili Pulu i film.
Dobri poznavaoci festivala primjet će vjerujem kako su izbačene brojne srebrne i brončane arene.Nestala je i nagrada publike Jelen koja je uvedena 1958. godine.
Festival se održava pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića, Grada Pule ,Istarske županije ,Ministarstva kulture Republike Hrvatske uz brojne sponzore i donatore.
Prošlogodišnjem ceremonijalu svečanog otvaranja 59. Pula film festivala pridružio se i visoki gost predsjednika Ive Josipovića , glavni tajnik Un-a gospodin Ban Ki-mun ujedno i veliki filmofil te se publici u Areni i gledateljima pred malim ekranima obratio kratkim govorom a video zapis možete vidjeti ispod ovog teksta.
Dvotjedno ljetno druženje pulske publike traje 60 godina.Tragajući za informacijama o festivalu ponavljala se gotovo identična priča o razasutim i nesređenim materijalima , a neki su i zauvijek izgubljeni.
Izvori:Istrapedija , Istarska enciklopedija , Večernji list , Jutarnji list , Glas Istre , 207 Festivalskih dana u Puli,Orel,Štandeker i Rotar u Puli , Filmska kultura br. 87/88
VELIKO HVALA IGORU ROTARU NA USTUPLJENIM FOTOGRAFIJAMA
