Kaštel Šumber-Šumberg (Somberg, Schonberg, Schumberg)

Kaštel  Šumber-Šumberg (Somberg, Schonberg, Schumberg)

 

45°10'19.9"N 14°04'20.0"E

 

Naselje Šumber smješteno je u sjeveroistočnom dijelu Istre iznad doline rijeke Raše.Šumber je župno središte sv.Ivana i Pavla a obuhvaća šumberske zaseoke ( tal. Casali Sumberesi ) Balarini , Baštići , Blaškovići , Gorenji Kaj , Jurani , Katun , Radovići , Šćedin i Tomaši.Naselje je smješteno na  uzvisini od 180 metara nadmorske visine na mjestu prapovijesne gradine.Prvi podaci o naselju potiču iz 872. godine kada su  na širem području evidentirane brojne hrvatske obitelji.Bizantski car Konstantin VII .Porfinogenet godine 950. potvrđuje o nastanjenim slavenskim obiteljima na području šumberačkog kraja.Šumber u antičko vrijeme pripada labinskom ageru.Nakon rata između Ludviga iz Ugarske , patrijarha Nikole od Luksemburga , goričkih grofova Adalberta IV. i Mainharda VII. s jedne i Mlečana s druge strane Šumber i Kršan  mirovnim ugovorom iz 1367. godine pripada Pazinskoj grofoviji.Mjesto čine kaštel i podgrađe sa crkvom sv. Ivana i Pavla iz XVI.st., s nadogradnjama iz XVII. i XVIII.st. 

Posjed Šumber (Somberg, Schonberg, Schumberg) 1260. godine od Akvilejskog patrijarha dobiva plemićka obitelj Schonberg.


Schonberzi se ubrajaju u goričke vazale po nekim povjesničarima porjeklom iz Karnije.Mirovni ugovor sklopljen 1274. godine potpisuju akvilejski patrijarh  Raimund della Torre i gorički grof Albert II. 


Među potpisnicima mirovnog ugovora nalazi se i Teodorich de Sumberg kao vazal goričkog grofa Alberta IV..

 1341. godine Dietrich von Schonberg  napada i pljačka okolicu mletačkog Motovuna.

Grof Albert IV. akvilejskom patrijarhu pokušava oteti Labin i Labinštinu tijekom rata između hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. ‘Velikog’ (Anžuvinca)

i Venecije (1356.-1358.).Zahvaljujući dvostrukom vazalitetu gospodara Šumbera i Kršana plemićkih obitelji Schonberg i Krottendorfer dočepao se Šumbera i Kršana no ne i samog Labina.Nakon smrti Alberta IV. istarska imanja grane goričkih grofova prelaze u posjed kuće Habsburg , pa tako i gospodari Šumbera postaju njihovi vazali.Anna Schonberg udana za Ivana Guttenega Kožljačkog nasljeđuje posjed jer obitelj Schonberg nema muškog nasljednika.Godine 1444. udovica Anna Schonberg posjed Šumberg prodaje Jurju Kerstleinu (Karscheyner), gospodaru Kršana.

Sin Antun vazal Habsburgovaca traži potvrdu za posjede Kršan i Šumber od Venecije koju dobiva od dužda Fracesca Foscarija dana 27. svibnja 1450. godine.

Godine 1508. bjesni rat između Maximilijana i Venecije a u ratu Gašpar Karscheyner gubi Kršan i Šumberg , no posjedi su mu vraćeni 1509. godine.Gašpar se očito više posvetio Kršanu kojeg popravlja a Šumber 1515. godine prodaje Herbersteinima Lupoglavskim.Svega 10 godina nakon što je Šumber dobio novog vlasnika 1525. godine  Georg, Sigismund i Wilhelm Herberstein s nadvojvodom Ferdinandom Habsburškim mjenjaju sve istarske posjede za baruniju Reitberg.Kliški i Senjski  kapetan Petar Kružić postaje vlasnikom Šumbera nakon što je hrvatsko-ugarskim kraljem postao Ferdinand Habsburški.Godine 1537. u obrani Utvrde Klis pogiba Petar Kružić  te ga nasljeđuje kći Margareta.Margareta se udaje za senjskog plemića Ivana Sinkovića.Ivana sinkovića mlađeg (+1616) nasljeđuju kćeri jer nema muškog potomka.

Slijede godine pustošenja Šumbera od strane Venecije.Naime brojni Senjski uskoci svoje utočište nalaze  na istarskim posjedima Kružića i Sinkovića.U slijedećih nekoliko godina česta su pustošenja Šumbera  , primjerice 1612. godine pustoše ga mletački plaćenici.Godine 1614. uskoci napadaju Šumber i Plomin a mlečani Šumber 1616. godine na samom početku ‘Uskočkog rata’.Baldassar Marradas y Vicque austrijski general španjolskog porijekla Veneciji otima brojne istarske posjede primjerice Labin i Plomin.Posjedi su vraćeni  Serenissimi tek 1618. po odredbama Madridskog mira od 26. rujna 1617.

Od 1626. godine Šumber je u vlasništvu Johanna Ulricha von Eggenberga.Njegov sin Anton prodaje tršćanskom barunu Pompeu II. Brigidu gospoštiju Lupoglavsku (Lesičinu , Šumber i Lupoglav ) za 42.000 forinti.Obitelj Brigido posljednji su plemići koji su Šumberom gospodarili sve do 1848. godine.

Kaštel u Šumberu granična je utvrda od 1420. godine između mletačke i austrijske istre.Srednjevjekovni dio u tlocrtu poligonalnog kaštela sačuvan je u jugoistočnom dijelu sa tri polukružne kule.Utvrđeni feudalni posjed sa zidinama i kulama vrijedan je spomenik fortifikacijsko-stambene arhitekture.Glavni ulaz nalazi se na zapadnom zidu utvrde.Ostaci duže jednokatne palače nalaze se sa unutarnje strane južnog obrambenog zida.Jedna manja građevina smještena je u sjeveroistočnom uglu kaštela.U kaštelu je prostrano dvorište sa pomoćnim objektima.Renesansni djelovi kaštela namjenjeni za stanovanje vlastele potječu iz 16-17. stoljeća. 

Prema Valvasorovim crtežima kule i palas ili prostori za stanovanje bili su nešto viši od danas sačuvanih dijelova kaštela.

Powered by Embedgooglemaps.com/de/ & get real traffic to your website

Izvori:

Korijeni Istarski gradova , Just Ivetac

Srednjovjekovni gradovi, kašteli i kule Istre i Hrvatskog primorja i njihovi

gospodari , Željko Sirk

Naselja jugoistočne središnje Istre i Labinštine . Građevinar 1/2013.

KARTOGRAFIJA:
Ducatus Carnioliae accuratissima . Valvasor Janez Vajkard ,Weigel Christoph. 1719.
Carta dell'Istria. Capellaris, Giovanni Antonio (1797).
Carte dell Istria
Natur und Kunst Producten Karte von Krain.Blum von Kempen, Heinrich Wilhelm von, Bernard, Johann (1795).
Salmon, Giovanni (1753). Carta geografica dell'Istria.

Izvori fotografija i povijesnih karata :

Source gallica.bnf.fr / Bibliothèque nationale de France /F/

 Library of Congress / Digital Collections  /USA/
Digitalna knjižnica Slovenije -dLib.si /SI/

 David Rumsey Map Collection / Cartography Associate /USA/

 Catasti dell'Archivio di Stato di Trieste /I/

 Europeana Collections /EU/

Fortepan /HU/
Geoportal / HR/ 
Histria archaeologica AMI-PULA /HR/

Kaštel-palača Walderstein, Račice

Kaštel-palača Walderstein, Račice

 

45°21'10.5"N 13°58'56.3"E




Male utvrde , dvorci , gradine (lat. castellum, castrum ) tipične su srednjevjekovne građevine razasute po cijelom istarskom poluotoku.Utvrđena mjesta najčešće sa malom posadom gradili su rimljani na granici poput Turnine , Quadruvium (današnja Karojba) Ad Ningum.Na brojnim rimskim stražarskim kulama u srednjem vijeku niču utvrde-kašteli a oko njih formira se gradić koji zavisno o potrebi dobiva bedeme.Utvrde grade bogati zemljoposjednici kako bi iz sigurnosti mogli nadgledati posjed.Tipična građevina najčešće se sastoji od utvrđene kule (donjon), dvora, kućišta (palas),niza gospodarskih građevina (štale, skladišta, šterne) te pristupnih fortifikacija (predstraže, opkopi).Nerjetko utvrde imaju i dvorsku kapelu.Zavisno o vremenu gradnje kašteli mjenjaju i izgled.Najčešće građeni na nepristupačnoj stijeni ovi kameni svjedoci povijesti zavisno o tome dali je gospodaru služio kao obrambena utvrda ili mjesto za stanovanje kašteli  arhitektonski bivaju sve složeniji.Utvrde dobivaju više tornjeva , neki i dvostruke ili višestruke bedeme a mjesta za stanovanje ili palas biva raskošniji.Na istarskom poluotoku poznato je 70-tak kaštela.Smješteni u vojnom i prometnom pogledu strateškim značajnim položajima u blizini pitke vode.Pojavom vatrenog oružja tj. topova kameni gospodari postaju zastarjeli.Većina je napuštena a zamjenjuju ih gradske i ladanjske palače u kojoj živi tadašnja elita.

Kaštel u Račicama najvjerojatnije je izgrađen u XII ili XIII stoljeću.Za razliku od svih kaštela ovaj u Račicama nije sagrađen na dominantnoj uzvisini pokraj važnih prometnica.Sagrađen je u dolini na izduženoj uzvisini podno račičkog brijega.


Podno brijega teče račički potok koji prikuplja vodu sa okolnih brežuljaka i značajniji je opskrbljivač vodom današnje akumulacije Butoniga.Oko kaštela nije se razvio grad već seoska sredina čiji se mještani i danas bave poljoprivredom i stočarstvom kao u doba nastanka kaštela.

Kaštel u Račicama prvi se put spominje davne 1312. godine.Naime  gorički grof Henrik daje u miraz svojoj  kćeri Alaubeti prigodom njenog vjenčanja za grofa Nikolu Prampercha.

"svoj Kaštel Račice, koji se nalazi u Istri, s njegovim posjedima i pravima"

"castellare suum de Rachiz, quod est in Istria, cum possessionibus suis et iuribus"

Posjed i kaštel samostalno su vlastelinstvo neovisno od Pazinske knežije.


1494. godine gospodari posjeda Račice , kojemu pripada i selo Senjak postaju Walderstein (Walterstein), von, de, plemićka i grofovska obitelj njem. podrijetla. Obitelj je poznata i pod iskrivljenim mlet. imenom Bolterstein ili Boltrestan. Račice je stekla , kada je Gaspare od cara Maksimilijana (→ Habsburgovci) dobio spomenuti feud.Bračnom je vezom polovicu kaštela Račice dobio Vespasiano Zara, brat pićanskoga biskupa. Obitelj je privremeno napustila kaštel tijekom Uskočkoga rata, kada je biskupov nećak Domiziano Zara pokušavao uvesti uskoke, no bez uspjeha.

 Posjed je ostao u vlasništvu Francesca, a 1635. dužd Erizzo potvrdio ga je braći Andrei, Giovanniju i Gasparu. Waldersteini su 1720. u Račicama imali 14, a u Senjaku 22 podanika.Gospoštija je postala mletačka Tridentskom arbitralnom odlukom iz 1535., nakon čega su Waldersteini različitim duždevim investiturama ostali feudalci sve do pada Venecije.


Sve do XIX.st. živjeli su u Račicama. Ostali članovi: Waltaser (Baldassarre) (umro 1496), gospodar Paza; njegov brat Cristoforo i supruga Maria (kraj XV. i poč. XVI.st.); Baldassarre (XVI.st.), vojnik u službi kralja Ferdinanda; Giovanni Francesco (kraj XVII. i poč. XVIII.st.) dao je obnoviti crkvu Sv. Trojstva u Račicama.Waldersteini su posjed zadržali sve do konca 19. stoljeća.

Posljednji gospodar Pietro Walderstein umro je u dvorcu u Račicama 1909. godine.Nakon njegove smrti dvorac je nacionaliziran te prodan.


Prema dostupnim podacima namjera je novog vlasnika postojeće zgrade vratiti u prvobitno stanje.Današnji kaštel Račice zapravo je barokna građevina nastala izgradnjom na prostoru nekadašnjeg kaštela.Stambeno - obrambeni kompleks sastoji se od trokutastog dvorišta , manje gospodarske zgrade koja je naslonjena na sjeverni obrambeni zid te na istočnoj strani dvokatno ulazno krilo čije je pročelje ukrašeno polukružnim ulaznim portalom , iznad kojeg je balkon sa ogradom od kovanog željeza.Temelji stambenog krila dvorca skošeni su što svjedoči o njegovoj obrambenoj namjeni.Ispred dvorca manji je jarak,a do građevine se dolazi preko malog mosta.



Današnji posjed sastoji se od :

Zgrada dvorca ukupne površine 675 m2 (prizemlje + prvi kat+drugi kat)

• Gospodarska zgrada površine 70 m2 (prizemlje+prvi kat)

• Posjed – zemljište oko dvorca površine 5.605 m2, u cijelosti u građevinskoj zoni naselja

U Račicama su tri crkve: župna Crkva Svetog Trojstva u sredini sela, Majke Božje od Milosti na početku sela i Sv. Stjepana na groblju. Sve tri crkve spominju se 1580. godine prilikom biskupske vizitacije, kada je ustanovljeno da su u lošem stanju, iz čega se može zaključiti da su građene znatno ranije.


Crkva Sv. Trojstva sagrađena je početkom XVI. st. i u kasnijim je razdobljima više puta obnavljana (1700., 1941. i zadnji put 2000. godine). Jednobrodna je, s lijepo rezbarenim glavnim oltarom mramoriziranog retabla. U srednjoj je niži prikaz Bogorodičine krunidbe, a bočno u manjim nižama nalaze se kipovi sv. Ivana evanđelista i sv. Pavla apostola. U posebnoj je niži barokna drvena skulptura stojeće Bogorodice s Djetetom. Vrijedno je i rustično raspelo na bočnom zidu, a od liturgijskog posuđa najvrjedniji je srebrni ciborij. Crkva se može razgledati. U vrijeme pisanja ove informacije (kolovoz 2000. godine) obnova crkve je u tijeku te se mise održavaju u crkvi Majke Božje od Milosti.


Crkva Majke Božje od Milosti (ili od Zdravlja, nekada Sv. Ivan, u narodu danas poznata kao Crkva Svete Marije) također je građena u XVI. stolježu i obnavljana 1750., 1885. i s manjim zahvatima više puta kasnije. Na njenom zidanom oltaru nalazi se (u vitrini) gotički drveni kip Madone s Djetićem i kipovi sv. Petra i sv. Pavla.


Crkva Sv. Stjepana prvomučenika na groblju zadnji je put obnovljena 1985. godine. Ima zidani oltar s vrlo vrijednim drvenim retablom, s kojega su 1976. godine nepoznati počinitelji nasilno skinuli i odnijeli reljefe sv. Stjepana, sv. Martina i sv. Lovre.

RAČICE NA KARTAMA

Powered by Embedgooglemaps EN & how to get targeted traffic to your website

Izvor:Istarska enciklopedija

Istrapedija

         Izdavačko poduzeće Reprezent d.o.o. Račice

         Građevinar 7/2012 Kašteli u porječju rječice

         Butonige

KARTOGRAFIJA:
RAČICE Catastofranceschino 1851.
Carte dell Istria , GIOVANNI VALLE , VENEZIA 1792
Istria olim Lapidia , Magini, Giovanni Antonio ,1633
Parte Settentrionale dell' Istria  , AUTORI  Zatta Antonio , Zuliani Giuliano , Colussi, D. ,   VENEZIA 1788
Račice , zračni snimak 1968.

Izvori fotografija i povijesnih karata :

Source gallica.bnf.fr / Bibliothèque nationale de France /F/

 Library of Congress / Digital Collections  /USA/
Digitalna knjižnica Slovenije -dLib.si /SI/

 David Rumsey Map Collection / Cartography Associate /USA/

 Catasti dell'Archivio di Stato di Trieste /I/

 Europeana Collections /EU/

Fortepan /HU/
Geoportal / HR/ 
Histria archaeologica AMI-PULA /HR/

BELAJ - KAPELA SVETOG HENRIKA LADANJSKOG DVORCA BELAJ

 45°16'15.7"N 14°06'37.1"E

Dvorac Belaj   (link do posta) smješten je uz prometnicu Paz-Šunjevica u slikovitom krajoliku vinograda , šuma i livada.

Belaj 1600.godine dolazi u posjed senjskog kapetana baruna Daniela Barba.Vrijeme je to kad obližnji Šabec (kaštel Sv. Martin --link) postaje neprikladan za stanovanje i obranu.Kaštel-palača ili ladanjski dvorac građen je na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće.Godine 1624. kralj Ferdinand II. Habsburški posjed daruje Ravenjaninu Gabriele Zemaniju.Belaj često u kratko vrijeme mjenja svoje gospodare.Grofovima Barbo vraćen je 1637. godine ali ga grof Francesko Carlo Barbo prodaje Vajkardu Valvasoru.Valvasor bilježi brojne gradove diljem istarskog poluotoka a slike brojnih gradova često su jedini trag u rekonstrukcijsrednjevjekovnog izgleda tadašnjih gradova.Svoja zapažanja objavljuje u knjizi Slava Vojvodine Kranjske.

Valvasor nije dugo vlasnik Belaja ,naime vraća se u ruke najčešćeg vlasnika plemićke obitelji Barbo.Grofovska obitelj Barbo ladanjsko zdanje i poljoprivredno zemljište prodaju posljednjem vlasniku sa nasljednim pravom grofu Jochannu-Weickardu Auerspergu.U rukama plemićke obitelji Auersperg ostaje do Drugog svjetskog rata kad je nacionaliziran.


Danas je privatno vlasništvo tvrtke Clavis.Iza ove tvrtke stoji ruski državljanin gospodin Belay koji je dvorac kupio vjerojatno ponukan identičnim prezimenom i toponimom istarskog Belaja.Uređen je vinograd i počela je proizvodnja vina a na samom dvorcu u tijeku su građevinski radovi no prioritet je poljoprivreda tj. vinogradarstvo. 


Brojni su kašteli uz palas ili prostor za stanovanje vlastele te snažnu branič kulu imali i vlastite kapele.Male crkvice smještene unutar gradski zidina očuvane su u brojnim utvrdama.U Belaju je dvorska kapela smještena u samoj građevini.Desno od ulaza u zapadnom djelu prizemlja nalazi se u tlocrtu četvrtasta prostorija popločana kamenim pločama i ulomcima nadgrobnih ploča.Kapelica je to Svetog Henrika jedina kapelica posvećena ovom svecu u istri.

Kapelicom dominira barokni oltar sa slikom Sv. Henrika no nema veću umjetničku vrijednost.Kapelica je poslužila kao lapidarij nadgrobnim pločama dvojice plemića Andrije (I.) Kršanskog i  Kožljačkog kneza Martina Mojsejevića (Moyses).

Najstarija je ploča Kožljačkog (link do posta) kneza Martina Mojsejevića(Moyses) umrlog 1492. godine.Senjski patricij stekao je Kožljak nasljeđivanjem.

Bio je izuzetno okrutan , snalažljiv i prevrtljiv.Za njegovog vladanja Kožljak se proširio do najvećih granica.Na nadgrobnoj ploči isklesan je obiteljski grb.

Ploča je ispunjena bujnom perjanicom koja se prosipa s viteškog šljema ispod kojeg se propinje  lav isplažena jezika.Bordura je ispisana glagoljicom.Branko Fučić navodi kako je sastavljač teksta koji je klesar uklesao u nadgrobnu ploču Mojsejevićev  dvorski kapelan "sluga i pisac" glagoljaš pop Grgur Gomilica.

Druga velika kamena ploča zatvarala je grob Andrije Kršanskog.Preminuo je u  Kršanu 16. listopada 1503.godine.Epitaf na nadgrobnoj ploči ispisan je gotikom i latinskim jezikom.

Središnje mjesto zauzima raščetvoreni kršanski grb uokviren šiljastim lukom.Nadgrobna ploča dospjela je  u kapelicu iz crkve samostana Blažene Djevice Marije smještene na nekadašnjem Čepićkom jezeru gdje je Kršanski plemić bio pokopan.

Samostan Blažene Djevice Marije na Čepićkom jezeru prvi je koji su pavlini osnovali u istri.

1786. g. Car Josip II. ukida pavline pa je samostan prepušten propadanju.Danas je očuvan tek djelomično a služi za stanovanje i poput brojnih mjesta gdje su nekad postojala ili još uvijek postoje samostanska zdanja mjesto je nazvano Kloštar , negdje Opatija.

Treća ploča sadrži natpis "Mesaldo Barbo" i godinu 1570.

Na ploči je isklesan i obiteljski grb.Teško je pouzdano reći čemu je služila ploča.Naime Mesaldo Barbo 1570. godine dao je obnoviti Paz a umro je dvadest godina kasnije.Datum njegove smrti ostao je zabilježen zbog događaja kojeg je Vladimir Nazor ovjekovječio usvom djelu "Monstrum iz Paza".Naime Mesaldo Barbo ubio je vlastitog sina Kastelana.Zbog toga je osuđen na smrt i 1589. godine smaknut u Ljubljani.Ploča bi sudeći prema svemu mogla odnositi na obnovu kaštela uobližnjem Pazu.

Četvrta kamena ploča sadrži mnogo teksta na latinskom ,bez ukrasa je i grbova.U tekstu se spominje Splićanin Anibal Arnerije i njegova suproga Laura.Kandler je istraživao intrigantnog neznanca ,splićanina Arnerija.Tražio je podatke iz Splita , Beča i Venecije.Prema Kandlerovim spoznajama Anibale Arneri bio je početkom 17. stoljeća mletački a kasnije austrijski general.

Prostorno središte Belajskog dvorca središnje je dvorište  a prema njemu se sa tri strane otvaraju arkadni hodnici.Hodnici povezuju prostorije koje su služile za stanovanje i upravljanje Belajskim posjedom.Neki detalji , stropne štukature ili peći svjedoče o tadašnjoj razini stanovanja.Prostrana dvorana u osi prizemlja imala je neku reprezentativnu funkciju.Nekoliko arkada zazidano je kako bi se dobio zatvor za sitne prekršitelje.

S jedne strane dvorište je zaključeno pročelnim krilom građevine te je ono nešto uže jer nema arkadne hodnike.Iznad samog ulaza u Belaj stajao je grb plemićke obitelji Auersperg.Tijekom 18. stoljeća iznad ulaza na samom krovu građevine dodana je plitka atika s preslicom za zvono.

Prohujala su stoljeća , kamena zdanja polako su napuštena i prepuštena propadanju.Iscurilo je i obližnje jezero ono Čepićko ( link do posta) .Nestali su gospodari ponosnih Gradova.Ostale su tek sjene i vještom rukom i kamenoklesarskim alatom isklesane nadgrobne ploče vlasatele.Priželjkujući život vječni pokapani su u samostanskim i dvorskim crkvama.No i one su napuštene i propale...bilo je to doista davno kada se u njima čula Riječ Gospodnja.

Izvor:Željko Sirk:SREDNJEVJEKOVNI  GRADOVI,KAŠTELI I KULE ISTRE I HRVATSKOG PRIMORJA  I NJIHOVI GOSPODARI

Just Ivetac:Korijeni istarskih gradova

Istrapedija

Istarska enciklopedija

Powered by Embedgooglemaps DE & http://www.youtubeembedcodegenerator.com/

Izvori fotografija i povijesnih karata :

Source gallica.bnf.fr / Bibliothèque nationale de France /F/

 Library of Congress / Digital Collections  /USA/
Digitalna knjižnica Slovenije -dLib.si /SI/

 David Rumsey Map Collection / Cartography Associate /USA/

 Catasti dell'Archivio di Stato di Trieste /I/

 Europeana Collections /EU/

Fortepan /HU/
Geoportal / HR/ 
Histria archaeologica AMI-PULA /HR/