BELAJ - KAPELA SVETOG HENRIKA LADANJSKOG DVORCA BELAJ
45°16'15.7"N 14°06'37.1"E
Dvorac Belaj (link do posta) smješten je uz prometnicu Paz-Šunjevica u slikovitom krajoliku vinograda , šuma i livada.
Belaj 1600.godine dolazi u posjed senjskog kapetana baruna Daniela Barba.Vrijeme je to kad obližnji Šabec (kaštel Sv. Martin --link) postaje neprikladan za stanovanje i obranu.Kaštel-palača ili ladanjski dvorac građen je na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće.Godine 1624. kralj Ferdinand II. Habsburški posjed daruje Ravenjaninu Gabriele Zemaniju.Belaj često u kratko vrijeme mjenja svoje gospodare.Grofovima Barbo vraćen je 1637. godine ali ga grof Francesko Carlo Barbo prodaje Vajkardu Valvasoru.Valvasor bilježi brojne gradove diljem istarskog poluotoka a slike brojnih gradova često su jedini trag u rekonstrukcijsrednjevjekovnog izgleda tadašnjih gradova.Svoja zapažanja objavljuje u knjizi Slava Vojvodine Kranjske.
Valvasor nije dugo vlasnik Belaja ,naime vraća se u ruke najčešćeg vlasnika plemićke obitelji Barbo.Grofovska obitelj Barbo ladanjsko zdanje i poljoprivredno zemljište prodaju posljednjem vlasniku sa nasljednim pravom grofu Jochannu-Weickardu Auerspergu.U rukama plemićke obitelji Auersperg ostaje do Drugog svjetskog rata kad je nacionaliziran.
Danas je privatno vlasništvo tvrtke Clavis.Iza ove tvrtke stoji ruski državljanin gospodin Belay koji je dvorac kupio vjerojatno ponukan identičnim prezimenom i toponimom istarskog Belaja.Uređen je vinograd i počela je proizvodnja vina a na samom dvorcu u tijeku su građevinski radovi no prioritet je poljoprivreda tj. vinogradarstvo.
Brojni su kašteli uz palas ili prostor za stanovanje vlastele te snažnu branič kulu imali i vlastite kapele.Male crkvice smještene unutar gradski zidina očuvane su u brojnim utvrdama.U Belaju je dvorska kapela smještena u samoj građevini.Desno od ulaza u zapadnom djelu prizemlja nalazi se u tlocrtu četvrtasta prostorija popločana kamenim pločama i ulomcima nadgrobnih ploča.Kapelica je to Svetog Henrika jedina kapelica posvećena ovom svecu u istri.
Danas je privatno vlasništvo tvrtke Clavis.Iza ove tvrtke stoji ruski državljanin gospodin Belay koji je dvorac kupio vjerojatno ponukan identičnim prezimenom i toponimom istarskog Belaja.Uređen je vinograd i počela je proizvodnja vina a na samom dvorcu u tijeku su građevinski radovi no prioritet je poljoprivreda tj. vinogradarstvo.
Brojni su kašteli uz palas ili prostor za stanovanje vlastele te snažnu branič kulu imali i vlastite kapele.Male crkvice smještene unutar gradski zidina očuvane su u brojnim utvrdama.U Belaju je dvorska kapela smještena u samoj građevini.Desno od ulaza u zapadnom djelu prizemlja nalazi se u tlocrtu četvrtasta prostorija popločana kamenim pločama i ulomcima nadgrobnih ploča.Kapelica je to Svetog Henrika jedina kapelica posvećena ovom svecu u istri.
Kapelicom dominira barokni oltar sa slikom Sv. Henrika no nema veću umjetničku vrijednost.Kapelica je poslužila kao lapidarij nadgrobnim pločama dvojice plemića Andrije (I.) Kršanskog i Kožljačkog kneza Martina Mojsejevića (Moyses).
Najstarija je ploča Kožljačkog (link do posta) kneza Martina Mojsejevića(Moyses) umrlog 1492. godine.Senjski patricij stekao je Kožljak nasljeđivanjem.
Bio je izuzetno okrutan , snalažljiv i prevrtljiv.Za njegovog vladanja Kožljak se proširio do najvećih granica.Na nadgrobnoj ploči isklesan je obiteljski grb.
Ploča je ispunjena bujnom perjanicom koja se prosipa s viteškog šljema ispod kojeg se propinje lav isplažena jezika.Bordura je ispisana glagoljicom.Branko Fučić navodi kako je sastavljač teksta koji je klesar uklesao u nadgrobnu ploču Mojsejevićev dvorski kapelan "sluga i pisac" glagoljaš pop Grgur Gomilica.
Druga velika kamena ploča zatvarala je grob Andrije Kršanskog.Preminuo je u Kršanu 16. listopada 1503.godine.Epitaf na nadgrobnoj ploči ispisan je gotikom i latinskim jezikom.
Središnje mjesto zauzima raščetvoreni kršanski grb uokviren šiljastim lukom.Nadgrobna ploča dospjela je u kapelicu iz crkve samostana Blažene Djevice Marije smještene na nekadašnjem Čepićkom jezeru gdje je Kršanski plemić bio pokopan.
Samostan Blažene Djevice Marije na Čepićkom jezeru prvi je koji su pavlini osnovali u istri.
1786. g. Car Josip II. ukida pavline pa je samostan prepušten propadanju.Danas je očuvan tek djelomično a služi za stanovanje i poput brojnih mjesta gdje su nekad postojala ili još uvijek postoje samostanska zdanja mjesto je nazvano Kloštar , negdje Opatija.
Treća ploča sadrži natpis "Mesaldo Barbo" i godinu 1570.
Na ploči je isklesan i obiteljski grb.Teško je pouzdano reći čemu je služila ploča.Naime Mesaldo Barbo 1570. godine dao je obnoviti Paz a umro je dvadest godina kasnije.Datum njegove smrti ostao je zabilježen zbog događaja kojeg je Vladimir Nazor ovjekovječio usvom djelu "Monstrum iz Paza".Naime Mesaldo Barbo ubio je vlastitog sina Kastelana.Zbog toga je osuđen na smrt i 1589. godine smaknut u Ljubljani.Ploča bi sudeći prema svemu mogla odnositi na obnovu kaštela uobližnjem Pazu.
Četvrta kamena ploča sadrži mnogo teksta na latinskom ,bez ukrasa je i grbova.U tekstu se spominje Splićanin Anibal Arnerije i njegova suproga Laura.Kandler je istraživao intrigantnog neznanca ,splićanina Arnerija.Tražio je podatke iz Splita , Beča i Venecije.Prema Kandlerovim spoznajama Anibale Arneri bio je početkom 17. stoljeća mletački a kasnije austrijski general.
Prostorno središte Belajskog dvorca središnje je dvorište a prema njemu se sa tri strane otvaraju arkadni hodnici.Hodnici povezuju prostorije koje su služile za stanovanje i upravljanje Belajskim posjedom.Neki detalji , stropne štukature ili peći svjedoče o tadašnjoj razini stanovanja.Prostrana dvorana u osi prizemlja imala je neku reprezentativnu funkciju.Nekoliko arkada zazidano je kako bi se dobio zatvor za sitne prekršitelje.
S jedne strane dvorište je zaključeno pročelnim krilom građevine te je ono nešto uže jer nema arkadne hodnike.Iznad samog ulaza u Belaj stajao je grb plemićke obitelji Auersperg.Tijekom 18. stoljeća iznad ulaza na samom krovu građevine dodana je plitka atika s preslicom za zvono.
Prohujala su stoljeća , kamena zdanja polako su napuštena i prepuštena propadanju.Iscurilo je i obližnje jezero ono Čepićko ( link do posta) .Nestali su gospodari ponosnih Gradova.Ostale su tek sjene i vještom rukom i kamenoklesarskim alatom isklesane nadgrobne ploče vlasatele.Priželjkujući život vječni pokapani su u samostanskim i dvorskim crkvama.No i one su napuštene i propale...bilo je to doista davno kada se u njima čula Riječ Gospodnja.
Izvor:Željko Sirk:SREDNJEVJEKOVNI GRADOVI,KAŠTELI I KULE ISTRE I HRVATSKOG PRIMORJA I NJIHOVI GOSPODARI
Just Ivetac:Korijeni istarskih gradova
Istrapedija
Istarska enciklopedija
Izvori fotografija i povijesnih karata :
Source gallica.bnf.fr / Bibliothèque nationale de France /F/
Library of Congress / Digital Collections /USA/
Digitalna knjižnica Slovenije -dLib.si /SI/
Digitalna knjižnica Slovenije -dLib.si /SI/
David Rumsey Map Collection / Cartography Associate /USA/
Catasti dell'Archivio di Stato di Trieste /I/
Europeana Collections /EU/
Fortepan /HU/
Geoportal / HR/
Histria archaeologica AMI-PULA /HR/
Geoportal / HR/
Histria archaeologica AMI-PULA /HR/
