istra: ožujka 2013

KAŠTEL SVETI MARTIN - Castrum Sancti Martini /POSERT - SCHABEZ/

45°16'25.5"N 14°06'12.5"E

KAMENI STRAŽARI BARŠUNASTIH BREŽULJAKA

Kratka povijest Istre

Tragovi naseljenosti istarskog poluotoka sežu u prapovijest.Brojni arheološki lokaliteti svjedoče o životu na poluotoku , kao što su primjerice pećina Šandalja kraj Pule s nalazom najstarijeg predmeta oblikovanog ljudskom rukom, oblutak star približno 800.000 godina.Prema procjenama oko 1800. pr. Kr. počinje gradnja gradinskih naselja na istarskom poluotoku.Stanovnici poluotoka Histri po kojima je poluotok i dobio naziv žive na području od rijeke Rižane na zapadu do Učke i rijeke Raše na istoku.Graniče sa ilirskim susjedima Liburnima istočno od Raše a sjeverni su im susjedi Japodi.U 3. stoljeću pr. Kr. zabilježeni su prvi sukobi između Histra i Rimljna.Prepreka su prodoru Rimjana prema podunavskom bazenu a sukobi završavaju padom Histarskog uporišta grada Nezakcija nedaleko Valture 177. godine pr. Kr.Rimljani su 129. godine pr.Kr. pokorili Liburne a 50. godine pr. Kr. Japode pa je tako cijeli poluotok ušao u sastav rimske države.Poluotok je priključen Desetoj oblasti (Regio Decima) a potom provinciji Venetia et Histria.U 4. stoljeću Istra se nalazi na putu prodora barbarskih naroda koji su naumili prodrijeti sve do Rima.Rimljani grade utvrđene gradove i obnavljaju i dodatno utvrđuju već postojeće utvrde.Brojne su kasnije poslužile kao temelj srednjovjekovnim kaštelima a iz mnogih su se izdigli pitoreskni istarski gradovi.Propašću Zapadnog Rimskog carstva Istra je bila u sastavu Odoakarovve države i države Istočnih Gota te Bizantskog Carstva (538.-751.) kada je uključena u Ravenski egzarhat.Poluotok krajem 6. i početkom 7. stoljeća pogađaju kuga, provala slavena te pljačkaški pohodi Langobarda.Jedan dio unutrašnjosti Istre našli su se pod vlašću Slavena o čemu svjedoče brojni grobni nalazi (groblj u Žminju,Buzetu,Motovunu,Dvigradu).Rimski obrambeni sustav spasio je dio obalnog područja istarskog poluotoka.Franački car i kralj Karlo I. Veliki 788. godine osvaja poluotok i priključuje ga Friulskoj marki.Podjelom Franačkog Carstva 843. u Verdunu Istra je u sastavu Franačke kraljevine Italije a zatim u Bvarsko i Koruškom vojvodstvu.Kao samostalna makrogrofovija Istra se pojavljuje 1040. godine zaslugom rimskoga-njemačkog cara Henrika III.Posjed (Istru) poklanja Urliku I. iz obitelji Weimar-Orlamünde.

Istarskim poluotokom kao makrogrofovi upravljaju obitelji Eppenstein,Spanheim i Andechs-Meran a od 1209. Akvilejski patrijarsi.Godine 1420. padom Akvileje pod Mletačku vlast prestaje vladavina Akvilejskih parijarha.Tijekom 12. stoljeća jedan se dio poluotoka izdvojio kao poseban posjed.Riječ je o Pazinskoj knežiji u vlasništvu Goričkih grofova.Prostor između Plomina i Rijeke sve do Kastva bio je u posjedu gospode Devinske tj grofova od Walseea.Mlečani sustavno osvajaju istarske gradove i dolaze u posjed istarskog poluotoka što traje do propasti Republike 1797. godine.Istodobno s osvajanjem brojnih gradova od strane Mlečana u unutrašnjosti Istre širi se habsburška vlast.

Riječ je o već ranije spomenutoj Pazinskoj knežiji te posjedi gospode Devinske i posjedi grofova od Walseea na Kvarneru.U drugoj polovici 15. stoljeća uspostavljena je vladavina Mletačke Republike i Habsburške Monarhije koja će potrajati gotovo tri stoljeća.I danas stariji žitelji područja oko svojih mjesta gdje je prolazila granica između venecijanske i austrijske Istre nazivaju "na kunfinu"- na granici.KAŠTEL SVETI MARTIN /POSERT - SCHABEZ/Kaštel Sveti Martin prvi put se spominje u Urlichovoj darovnici Akvilejskim patrijarsima 1102. godine.Među desetak darovanih kaštela nalazimo i ime Castrum Sancti Martini.

Riječ je o Posertu ili Posrtu po istoimenom seocetu smještenom na potezu Letaj- Paz.Sagrađen je na nadmorskoj visini od 180 metara.Poput svih srednjevjekovnih utvrda birana je teško pristupačna lokacija.Najčešće na nekoj prethistorijskoj gradini ,temeljima antičke ili bizantske utvrde.Karakteristika tih zdanja je da su korištena uglavnom za boravak vojske.

Građevine iz tog razdoblja imale su visoke zidove , grube strukture.Karakterističan je pravokutan tlocrt s jednim donjonom s puškarnicama i prsobranima.U drugoj polovici 14. stoljeća Sveti Martin pripada Pazinskoj grofoviji točnije od 1436. godine pripada plemićkoj obitelji Moyses.

Iz tog doba datira i naziv Possert ili Posrt kako stariji žitelji nazivaju podgrađe ali i sam kaštel.Pojavom vatrenog oružja kašteli postaju nesigurni , gube na značaju pa ih vlasnici ili napuštaju ili ih moraju prilagoditi novonastalim oklnostima.Dotrajali Sveti Martin 1529. godine obnavlja Juraj Barbo.Ugledna obitelj Barbo tih godina gospodari Kožljakom(LINK) i Pazom a uskoro i cijelom Pazinskom Grofovijom.Barbo obnavlja kaštel čije ruševine vidimo i danas.Od ostataka kaštel obnovljena je branič kula visine veće od 10 metara.

Sam kaštel imao je dva kata , četvrtastog tlocrta dimenzija 16x6 metara.Temelji građevine prilikom mog posjeta iskopani su radi arheoloških istraživanja i vjerujem barem djelomične rekonstrukcije.

Sačuvani su zidovi okrenuti k istoku i sjeveru s brojnim prozorima i puškarnicama.U potrazi za Uskocima koji u Sv. Martinu imaju svoje sklonište 1614. godine Mlečani su teško oštetili kaštel no i obližnja mjesta Šušnjevicu , Novu Vas i Brdo.Dvije godine kasnije 1616. konjanički providur Zorzi napada Šumber.Cijeli kraj teško je stradao pa je tako u Boljunskoj kronici iz 1622. godine zabilježena velika glad.Pustoš i neimaština vlada cijelim krajem dugi niz godina.Primjerice dvadeset godina nakon uskočkog rata pavlinski samostan Blažene Djevice Marije na Čepićkom jezeru (LINK)u ruševnom je stanju.Prilikom vizite pavlinskog provincijala Jakova Ivankovića u samostanu zatiče svega dva redovnika.Pitoreskni brežuljci osnovno je obilježje kraja.Laporasto tlo obraslo je bjelogoricom i crnogoricom. Gledajući iz daljine područje izgleda kao da su istarski brežuljci odjenuli ogrtač od baršuna.Česta pojava u geološkom pogledu jesu vododerine , pojava fliša te kanjoni brojnih bujičnih potoka.Ponegdje zaravan s prekrasnim vidikovcem , terase s nekad a danas sve rjeđe obrađivanim poljima.Pogled na topografsku kartu daje potpuno pogrešnu sliku.Brojna označena mjesta daju privid da ovdje vrvi kao u mravinjaku.

Stvarna slika sasvim je drugačija.Brojna mjesta označena na karti zapravo su naselja sa svega nekoliko kuća.Doduše nije se svo stanovništvo povuklo u veća mjesta.Brojne su nove kuće sagrađene u Letaju te Pazu , potezom kojim bi se trebali kretatai ukoliko dolazite do Svetog Martina iz pravca istoka.

Jedini putokaz , slabo zamjetno drveno raspelo koje Vas upućuje na sićušno mjesno groblje.Na groblju je smještena crkva Sv. Martina s preslicom na pročelju i oknima za dva zvona.Baza kamenog dovratnika ulaza u crkvu ukrašena je florealnim motivima.Iznad ulaza u crkvicu ugrađena je srednjevjekovna figura.

Građevina se spominje u spisima 1102. godine a obnovljena je 1987/88. godine.Unutrašnjost crkve krasi oltarna pala Sv. Martina na konju.Šire područje zanimljivo je zbog osebujne prirode , brojnih seoskih crkvica građenih rukom domaćih majstora.

Brojne uzvisine nekadašnje su gradine naseljene u davnoj prapovijesti a brojni su i ostaci utvrda i stražarskih kula u vrlo ruševnom stanju.Kaštel Sveti Martin najvjerojatnije je napušten u drugoj polovini 17. stoljeća što se da zaključiti iz Valvasorovog crteža na kojem je Sv. Martin prikazan u ruševinama.

Stanovnici ili jednostavno gospodari Grada preselili su se u raskošnije i za stanovanje pogodniji novoizgrađeni dvorac Belaj(Bellai).Obje znamenitosti smještene su na visoravni iznad Belajske drage udaljene jedna od druge 650 metara zračne linije ili oko 1000 metara asfaltirane prometnice.