PODPEČ /Popecchio/ STRAŽARSKA KULA /Obrambni stolp/

PODPEČ /Popecchio/ STRAŽARSKA KULA /Obrambni stolp/

 

45°31'21.4"N 13°54'30.6"E

KAMENI GOSPODAR RIŽANSKE DOLINE

SLAVA VOJVODINE KRANJSKE

VALVASOR

Ugarski vojnici kralja Sigismunda utaborili su se u Trsteniku

udaljenom svega 1,9 kilometara od Rašpora , grada Rašporskih

kapetana.Iz Trstenika upadaju na posjede diljem sjevera , u Furlaniju

te nešto bliža mjesta na Ćićariji ili Krasu kako u susjednoj državi

zovu sjeverni dio istarskog poluotoka.Ponukan takvim događajima

rašporski kapetan predlaže mletačkom Senatu podizanje obrambene

točke u mjestu Podpeč(ad vilam Popehii) kako bi osujetio napade

ugarskih vojnika.Za mjesto Podpeč kaže kako je dobro

utvrđeno.Podpečka kula ili stražarska kula izgrađena je za vrijeme

vladavine Istarskog markgrofa Urlicha Weimara u 11. stoljeću.

Smještena je na Kraškom robu ili Kraškom rubu , stijenama koje se

protežu 50 kilometara od Socreba pa sve do planinskog masiva

Učke.Iako su zadovoljene sve pretpostavke srednjevjekovne

fortifikacijske gradnje kula u podpeči koju neki svrstavaju u kaštele

tek je stražarnica.

Naime građena od vapnenačkih klesanaca sa komadima pješćenjaka
služila je kao stražarnica sa manjom vojnom posadaom zavisno o
vremenu rata ili mira.Visoka je oko 17 metara i ima 4 kata , zidovi su
debljine 1,5 metara a građevina završava renesansnim konzolarnim
vjencem.Ima svega jedan ulaz na visini od 4 metara okrenut prema
dolini Rižane i naoružan topovima. Građevina je pokrivena kosim
krovom koji je prvotno bio prekriven škrilama.

Ovakav tip građevine u talijanskom jeziku naziva se castelloti što je umanjenica od castelli ili utvrde.Za razliku od drugih djelova istre na slovenskom dijelu Ćićarije ili Krasu brojni gradovi odvojeni su od utvrda tj. stambene kuće nisu opasane zidinama.Takvi su gradovi Črni Kal , Socreb Osp i drugi a svi su smješteni na Kraškom robu.Stražarska kula izgrađena je na stijeni u kojoj je ogromna pećina.

Povezana sa stražarskom kulom podzemnim hodnikom tvori cjelinu a sama pećina služi za sklanjanje pučanstva i zaliha hrane pri ratnim vremenima a sama jama ili pećina jednim je djelom bila zazidana.Podno stražarske kule i stjene smjestilo se mjesto Podpeč (312 m.n.v.).Sama stjena sa jamom tj. pećinom i stražarska kula asociraju na peć , stjena bi bila peć , jama tj. pećina ložište a kula dimnjak.

Mjesto se nalazi na stjenama kraškog roba - ruba.Kuće potiču iz 15- tog i 16-tog stoljeća.Uglavnom su prizemnice sljubljene jedna uz drugu sa malim , skromnim okućnicama.

Karta L'Istrie 1750.

PODPEČ KATASTARSKI PLAN 1890.

U središtu mjesta trg sa nepresušnim izvorom vode.Na mjesnom

groblju crkva posvećena sv. Heleni oslikana freskama Ivana iz Kastva

koji je oslikao crkvu svete Trojice u obližnjem Hrastovlju.

Crkva na pročelju ima preslicu za zvono.Oštećena je prilikom gradnje željezničke pruge Divača-Koper koja prolazi kroz Podpeč.Podpeč i njegova stražarska kula imaju važnu ulogu tijekom mađarskih upada oko 1411. godine te Turaka od 1470 do 1501 godine.Svoju moć pokazala je i početkom 16-tog stoljeća za vrijeme venecijanskoaustrijskog rata.Podpeč je 1513-te godine pokušao osvjiti i Trst uz pomoć carske vojske no nije bio uspješan u naumu.Podpeč je jedan od stražara na granici Venecije i Austrije. 

Odolio je mnogim napadima do pada 1797. godine.Toranj je u cjelosti

rekonstruiran 1988. godine i nalazi se zajedno sa mjestom Podpeč na

listi zaštićenih spomenika kulture Republike Slovenije.Do tornja vodi

uređena staza a put traje zavisno o kondiciji oko 20 minuta.Pruža se

besprijekoran pogled na dolinu rijeke Rižane .

Pogled seže sve do Kopra i Trsta a za vrijeme vedrog vremena čak i dalje.Poput uperenog prsta u nebo stražario je i upozoravao neprijatelja koko nebi bilo uputno prići dolini Rižane.Danas je turistička atrakcija slovenske istre ili Ćićarije.

Izvori:Wikipedija 

Istarska enciklopedija 

Značenje seoskih utvrda uz mletačko-habsburšku granicu u ranom novom vijeku /Dragica Čeč i Darko Darovec

                             

Powered by Embedgooglemaps EN & click here

SVETVINČENAT - KAŠTEL GRIMANI MOROSINI

SVETVINČENAT - KAŠTEL GRIMANI MOROSINI

45°05'16.9"N 13°52'56.0"E

                        STRAŽAR SERINISSIME

.

Povijest Svetvinčenta seže u daleku prapovijest.Ostavili su na ovim prostorima  traga i rimljani , naime ovuda je prolazila granica pulskog agera.Gradić nazvan po imenu španjolskog sveca Sv. Vincenta prvi put se samostalno spominje u ispravi Otona II. 983.godine kao posjed porečkog biskupa.

Između 983. i 1028. godine pulski biskupi stječu Labinštinu i priobalje ispod Učke do Rijeke.Prostor koji je uvjek predstavljao neku granicu pripada središnjoj istri.Brdoviti tereni polako su ustuknuli pred crvenom ravnicom koja se polako spušta do mora.Kraj obiluje šumama a zanimljivo je kako su brojne livade i pašnjaci prošarani vrtačama pa se prostor doima kao mjesečeva površina viđena "okom"satelita.

I upravo na rubu jedne velike vrtače nešto pliće i izduženog oblika podignut je najsačuvaniji kaštel u Istri.

Posjed 1211. godine dobiva pulska obitelj Castropola pa je za pretpostaviti da su upravo oni pokretači gradnje kaštela.Castropole vladaju feudom do druge polovice 14. stoljeća.Na prijelazu iz 13. u 14. stoljeće Venecija se nalazi pred osvajanjem velikog dijela istarskog poluotoka.1330. godine zaratili su akvilejski patrijarh Pagano della Torre i gorički grof Giovanni Enric.U ratnom pohodu nastradao je i Svetvinčenat.1332. godine Venecija zauzima Pulu te jedan veći dio južne istre.To naravno ne odgovara obitelji Castropola (Sergijevci) pa su česti sukobi s Mlecima.Castropole bivaju utamničeni i protjerani sa svojih posjeda u Istri.Godine 1368.intervencijom  obitelj Morosini pred Mletačkim vijećem dozvoljava se povratak imovine i boravak obitelji Castropola u Istri.Tako se Castrpole vraćaju na svoje posjede među kojima je i Svetvinčenat.

Valja znati kako su Morosinijevi vrlo uticajna obitelj u Republici a ujedno i podestati i kapetani Pule. Nakom propasti obitelji Castropola feudom raspolaže porečki biskup te ga 1384. godine daruje mletačkim plimićima Leonardu i Giacomu Morosiniju , djeci Andree Morosinija i Nicolette Castropola.Kašteli su uvjek bili simboli moći feudalca a mještanima ili običnom puku siguran zaklon u nemirnom srednjem vijeku.Sam gradić nije bio opasan zidinama pa su prve crte obrane bile uzane ulice Svetvinčenta.

Svetvinčenat se uz naziv opatija spominje u Istarskom razvodu 1325. godine.Feud se nakon vladavine pulske obitelji Castropola bilježi kao vlasništvo obitelji Morosini(1485.) , Krotedndorf te porečkog biskupa.Dolazak Grimanijevih u Svetvinčenat vezan je uz činjenicu kako Morosinijevi nisu imali muških potomaka.Naime prema nagodbi pape Clementa VII. iz 1542. godine između Pietra Morosinija i porečkog biskupa u slučaju da nema muških nasljednika feud prelazi u ruke druge plemićke obitelji.Polovinom 16. stoljeća Morosinijevi više nemaju muške potomke.Morosina i Angela udajom za Grimanije (Grimani di San Luca) , Marina i Almora , 1560. godine donose u miraz posjede u Istri.Plemićka obitelj Grimani gospodare feudom i kaštelom do propasti Mletačke države 1797. godine.Nakon te godine Grimanijevi su tek formalni vlasnici posjeda.Prije propasti feudalnog sustava Grimanijevi prodaju kaštel s okolnim zemljištem porečkom biskupu oko 1840. godine.U to vrijeme kaštel nije naseljen te počinje njegovo propadanje.Vlasnikom kaštela općina postaje 1932. godine nakon velikog požara u zgradi općine. Obnova kaštela ali i brojnih crkava u Istri započinje još u doba Austrije.Centralna komisija za očuvanje spomenika s povjerenikom za Istru  na čelu sa gospodinom Antunom Gnirsom započinje mukotrpan posao na obnovi spomenika kulture u ovom kraju.Danas se kašte obnavlja sredstvima Ministarstva kulture te fondacijama iz inozemstva.Tijekom tridesetih godina prošlog stoljeća predložena je obnova palače kaštela.Nažalost ona je i ostvarena jednim dijelom.

Zašto nažalost ???

Uništen je interijer palače kaštela

Izmjenjen je raspored prostorija uklanjanjem unutarnjih zidova

Probijen je zid između glavne zgrade i dograđene zgrade

Prema prometnici (zapadna strana)podignut je jedan kat s nizom prozora

Brojne preinake  smanjile su izvornost ove najznačajnije povjesne građevine Svetvinčenta.Posljednji i najzahtjevniji dio obnova je palače kaštela.Pretpostavka je ukoliko Ministarstvo kulture prihvati projektnu dokumentaciju obnova palače može dobiti i sredstva iz strukturnih fondova EU-a.

Događaji koji su se desili početkom 17. stoljeća vrlo su značajni za Svetvinčenat i njegov kaštel.Marino Grimani postaje Venecijanski dužd a brigu oko posjeda u Istri vrlo vjerojatno preuzima njegov brat Almoro.Početkom 17. stoljeća započeo je drugi velik rat između Venecije i Austrije.Kao da je tijekom nekoliko stoljeća svog postojanja ova kamena srednjevjekovna ljepotica spokojno čekala pravi trenutak kako bi pokazala svoju pravu namjenu , snagu i moć.Tijekom nemirnih godina postaje najvažnija utvrda mletačke vojske.Kaštel postaje glavni stožar za napad na neprijatelje.Tomassini navodi slijedeće podatke o kaštelu i mjestu:"Posjed u sredini ima utvrdu načinjenu od kamenih kvadara s četiri tornja koji su postavljeni bočno (u uglove),s vratima  od kaštela (palače) osiguranim podiznim mostom , koji ju čine (utvrdu) sigurnom od svakog napada , k tomu unutra je prostor za dvije stotine ljudi pod oružjem , tu je dobar stan za kapetana , kojim se naslovom zove upravitelj mjesta.Tu su spremišta javna davanja , stan za vojnike , peć za kruh(pekara) , mjesto za municiju sa salom za oružje dvjest mušketa , zatim mačeva i alabardi (...)."Kaštel je u tlocrtu četverokut nešto izduženog i trapezastog oblika a građen je od kamenih blokova istarskog vapnenca dimenzija 49x27 metara.

Sjeverni uglovi kaštela utvrđeni su tornjevima kružnog oblika dok je jugozapadni toranj četvrtastog oblika.Sjeverozapadni toranj u prizemlju je mogao imati zatvor pa ga nazivamo "torre dei prigioni".

Sjeverozapadni toranj nešto je veći a objašnjenje treba tražiti u činjenici da ovaj toranj brani pristup mjestu.Sjeveroistočni toranj  u tlocrtu okruglog oblika završava  profiliranim vijencem i pravokutnim otvorima.Na zadnjoj etaži pet je redova pravokutnih niša za golubove pa ga nazivamo i "torre dei colombi".

S dvorišne strane ulaz je u prizemni prostor tornja koji ima kupolasti svod.

Četvrtasti toranj blagog je trapezoidnog oblika u tlocrtu, poput samog kaštela.Toranj je postavljen prema središnjem trgu tj.samom naselju a iz tog pravca nisu bili predviđeni napadi artiljerijom.Skošeno prizemlje i uske strijelnice s kruništem daju fortifikacijski izgled tornju.U kulu se ulazilo s dvorišne strane  u nivou ophoda oko kruništa obodnih zidina.

Ovaj toranj nazivao se "torre della guardia".Neposredno iznad kosine na vanjskom zidu četvrtastog tornja postavljene su dvije kamene glave primitivne izrade.Toranj je posljednju veću preinaku doživio prije 1840. godine kada je u njega ugrađen sat s mehanizmom , dok je krunište pokriveno krovom.

Zapadni ugao kaštela u Svetvinčentu zauzela je palača gospodara kaštela namjenjena za stanovanje.Palača u prizemlju ima skošene zidove  te jako profilirani krovni vijenac.Palača je pokrivena četverostrešnim krovom.Pročelje palače interpretirano je u suzdržanoj raskoši.Prizemne etaže imaju tek nekoliko uskih i gotovo neprimjetnih strijelnica dok  treći kat ima dva pravokutna prozora u polukružnom okviru od rustikalno obrađenih kamenih blokova.Četvrti kat palače varkom je predstavljen kao drugi kat a krasi ga balkon sa snažnim konzolama i balustradom.Na balkon se izlazilo iz salona kroz dvojna vrata polukružnih nadvoja povezanih ravnim profiliranim vijencem.S obje strane balkona postavljen je po jedan prozor profiliranog natprozornika.Posljednji peti kat-etaža prati vertikalne osi donjih otvora.

Četveroslivni krov palače naslonjen je na profilirani vijenac a u profilaciju je interpoliran žljeb za odvodnju kišnice a s dvorišne strane vidljiv je izljev u obliku ljudske glave.

S obje strane jugoistočnog brida palače , u visini između druge i treće etaže postavljene su konzole (ukupno tri) koje su nosile najvjerojatnije kameni reljef s prikazom krilatog lava , simbola Mletačke Republike.

Uz zapadni zid  kaštela podignuta je zgrada , kao dodatak palači namjenjena vlasniku kaštela.Ovaj rezidencijalni prostor tvorio je cjelinu s palačom koja je služila za kao reprezentativni prostor namjenjen primanjima.Valja znati kako je Svetvinčenat središte jakog feuda.Govori o tome i podatak o fontiku(spremištu za žito) iz 17. stoljeća koji je bio vrijedan 30.000 dukata.Sjeverni zid kaštela izgrađen u doba obitelji Castrpola (14. stoljeće) a gradnju nastavlja i Morosini u 15. stoljeću čime dojmljivost o neosvojivosti i sigurnosti kaštela postaje veća.Upravo na sjevernom zidu kaštela uz same tornjve smještena su i manja vrata po jedna uz svaki toranj.Služila su kao izlaz u nuždi ali i kao izlaz u vrt koji je postojao na prostoru uz rub vrtače između dva tornja na sjevernom zidu kaštela.U kaštel se ulazilo iz pravca juga.Riječ je o južnom pročelju kaštela koji je okrenut ka središnjem gradskom trgu.Ispred ulaza nalazi se prilazna rampa na nasipu jer je ulaz na nešto višoj koti od samog terena gdje je smješten današnji , najljepši renesansni trg u istri.Iznad ulaza nalazi se grb kaštela , današnji grb Svetvinčenta.

Iznad grba kaštela nalazi se natpis "Ovaj kaštel ,spaljen u nenadanom požaru godine 1586. po Kristovu rođenju , Marin grimani , vitez i prokurator sv. Marka ,obnovio je i za bolju upotrebu uredio 1589. godine."Natpis su dali postaviti Grimanijevi kao svjedočanstvo o obnovi kaštela uništenom u požaru.Požar je nenadano izbio u kuhinji na drugom katu i uništio palaču kaštela od drugog kata nagore.Iznad natpisa četvrtasti je prozor zaštićen rešetkom , gledano s unutarnje strane kaštela u visini drvenog pomičnog mosta.Iznad se nalzi grb  obitelji Grimani di San Luca.Ulaz na samom vrhu zida krasi preslica za jedno zvono.

 
Obodni zidovi kaštela , građeni od kamenih blokova završavaju nepravilnom linijom.Zidovi u najdonjoj zoni deblji su nego pri vrhu a izraženija je na zapadnom i južnom zidu.U srednjoj zoni zidova vidljivi su uski otvori strijelnica dok je na obodnim zidovima vidljivo krunište koje je tijekom vremena zazidano.Uz sjeverni zid kaštela s unutarnje strane , danas dvorišni prostor bila je naslonjena zgrada čiju visinu mžemo pratiti po rupama za grede krova koje su vidljive na zidu na koji je nestala građevina bila naslonjena.Namjena ove građevina bila je višestruka.Mogla je poslužiti kao spremište za poljodjelske proizvode , smještaj većeg djela vojne posade u ratnim vremenim te kao štala za tadašnju konjicu.Godine 1789. u samom kaštelu gradi se nova vojarna.Prema planovima koji se čuvaju u brojnim arhivima povjesničari su utvrdili kako se ne radi o nekoj novoj građevini već vjerojatno o obnovi postojeće građevine koja se naslanjala na sjeverni zid kaštela. 

 
Sam ophod pri vrhu zidova kaštela rekonstruiran je jednim dijelom i služi kao šetnica.Tomasini i Petronio spominju u svojim radovima dvije cisterne.Jedna je smještena unutar kvadratnog tornja koji je u cijelosti obnovljen dok je druga smještena do samog ulaza u Kaštel.S terase s vodospremom vodilo je stubište za ulaz u palaču kaštela koje je danas u cijelosti rekonstruirano.U rezidencijalni dio kaštela tj. samu palaču ulazilo se preko drvenog pomičnog mosta.Mehanizam za podizanje drvenog pomičnog mosta nalazio se u samoj palači.

Tornjevi na sjevernom zidu , kružnog tlocrta imaju po pet kvadratnih otvora  a umjesto krunastog završetka imaju profilirani vijenac renesanskog izraza.

Krunište jugoistočnog tornja , u tlocrtu četvrtastog oblika pokriveno je četverostrešnim krovom.Kaštel u Svetvinčentu odraz je uticaja dviju tipologija.Prvi je srednjevjekovna tipologija izgradnje gdje je kaštel centar feuda-posjeda plemićke obitelji.Drugi je uticaj morfologija "utvrđene kuće".Riječ je o renesanso-baroknoj obrambenoj arhitekturi.Kaštel sa svojom palačom ima obilježja ladanjskog dvorca smještenog u samom središtu feudalnog posjeda sa snažnim izražajem fortifikacijske arhitekture.Balkon na palači kaštela sličan je palačama u Veneciji , matičnog grada plemićke obitelji.Kašteli sličnih karakteristika izgrađeni su Terrafermi , zaleđu Venecije u blizini Firence te Rima.Slični kašteli u doba nastanka Svetvinčentskog kaštela nalaze se diljem naše obale primjerice u Kaštel Lukšiću , Kaštel Gomilici,Cipico u Novom , biskupova kula u Marini blizu Trogira.Svetvinčenat ili Sant Vincenti , mještani ga jednostavno zovu Savičenta nezamisliv je bez ovog kamenog stražara Venecijanske Republike.Odigrao je značajnu ulogu za potrebe tadašnje

Serinisime.  Link - fotoalbum

Danas je kaštel poprište brojnih kulturnih događanja.Srednjevjekovni festival održava se tijekom mjeseca kolovoza a Gospodar kaštela Grimani u društvu dviju dvorskih dama posjetio je i Pulu djeleći promotivni materijal.

Izvori:B.Vučić-Kaštel u Svetvinčentu

Istrapedija

Istarska enciklopedija

Powered by Embedgooglemaps.com/it/ & search engine rank website

Belaj - BELLAI /KAŠTEL/

 

Belaj - BELLAI  

 

45°16'15.7"N 14°06'37.1"E

45.2706 N 14.1103 E

Toponim za područje i istoimeni dvorac južno od Paza.Prvi podaci o postojanju utvrde na području Belaja  potječu iz 11. stoljeća.Doduše toponim Belaj javlja se tek kasnije negdje sredinom 17. stoljeća.U to doba Njemački posjed u istri graniči sa starohrvatskom državom na istoku.Godine 1063. istarski makrogrof Urlich Weimarski otima područje između Labina i Rijeke (Meranija) pa ga tako za zasluge  1064. godine  car Henrik nagrađuje s nekoliko graničnih kaštela u dolini Raše.Među kaštelima koje je dobio  makrogrof Urlich Weimarski spominju se Boljun , Letaj , Roč , Lupoglav , Kožljak i naravno Belaj.Darovnica cara Henrika svjedoči o postojanju utvrde na području današnjeg Belaja.

Urlich umire 1070. godine te se poslije njegove smrti mjenjaju brojni plemići njemačkog podrijetla koji gospodare istarskom makrogrofovijom , primjerice Eppenstein ,Sponheim-Lavanthal , Andechs i drugi.Jedan od plemića koji gospodari istarskim područjem bio je i Urlich Weimar-Orlamünde.Najveći dio nasljeđenog posjeda daruje akvilejskoj patrijaršiji tj. akvilejskom patrijarhu.Akvilejska patrijaršija na taj način stekla je znatne posjede u  utrašnjosti istarskog poluotoka.Darovnica Urlicha sastavljena je 1102. godine ,a spominje se desetak kaštela i utvrda pod imenom "castrum sancti Martini".

Upravo utvrda sveti Martin , poznatija i kao Sabez ili Posrt predstavlja prvobitnu utvrdu na području Belaja.Početkom 13. stoljeća pod Akvilejskom se vlašću nalazi gotovo cijela Istra. Uspostavljen proces feudalizacije cvate no ne i zadugo za Akvilejsku patrijaršiju.Akvilejski patrijarh gubi moć pa tako patrijarhova dobra počinju svojatati  a potom i preuzimati pazinsko-gorički grofovi.Patrijarh se nije dugo mogao odupirati pa tako mnogi istarski kašteli ili utvrde dobivaju novog vlasnika.U 14. stoljeću tako se u rukama goričkih grofova nalaze kašteli Kožljak , Kršan  i Šumber.1342. godine Albertu IV. pripali su nekadašnji akvilejski posjedi , kašteli Kožljak i Lupoglav(Marenuels).Nakon Albertove smrti svi njegovi posjedi postaju vlasništvom austrijske kuće Habsburg.

Exactissima Ducatus Carniolae Vinidorum Marchiä et Histriae
Seutter, Georg Mathäus (kartograf)
1732.

UVEĆANI DIO KARTE

Godine 1637. Belaj se spominje pod imenom Bray (njemački) motivirano širokim pogledom.Nastanak dvorca Belaj usko je vezan uz utvrdu ili kaštel sveti Martin.Naime propašću utvrde sveti Martin negdje početkom 17. stoljeća , tijekom trajanja Uskočkog rata , javlja se potreba izgradnje za novo vrijeme ugodnijeg mjesta za stanovanje plemića.Stare utvrde često su mjenjale gospodare i nerjetko nije u njih ulagano pa su s vremenom postale ruševine.Jednostavnije je bilo podići novu građevinu , pogodniju za stanovanje i vladanje posjedom.

Ducatus Carnioliae accuratissima
Valvasor, Janez Vajkard (kartograf)
Weigel, Christoph (graver)
1719

UVEĆANI DIO KARTE

Već  početkom 17. stoljeća , kada je podignut javlja se toponim "Bellai".Toponim nalazimo na karti koja je izdana 1646. u Amsterdamu.

1774. godine pazinska grofovija preuzela je jurizdikciju nad feudom Belaj.U drugoj polovici 16. stoljeća vlasnikom Belaja postaje Juraj Barbo.Godine 1668. gospoštiju Belaj kupuje Vikard Ausperg koji je tri godine ranije postao vlasnik Pazinske grofovije.

Ausperg je osnovao i novu gospoštiju nazvavši je Wachsenstein koja obuhvaća Kožljak , Čepić , Jasenovicu , Kraško selo , Novu Vas , Sušnjevicu , Brdo , Letaj , Posert , Grobnik , Gradinje i Paz.Administrativno središte te gospoštije smješteno je u Belaju.Godine 1748. Belaj je na kratko vrijeme potpao pod okrug Adelsberg(Postojna) sve do razdoblja prisustva Francuza u istri.

Od 1814. godine Belaj je administrativno središte disktrikta koje je obuhvaćalo okrug Adelsberg , barunije Kršan , Lupoglav , općine Boljun,Vranja Perviž i Borut.Kasnije je priključen okrugu Rijeka a od 1821. godine okrugu Pazin u kome je ostao do 1848 godine ili do ukinuća feudalizma.Belaj je od tada u ulozi alodijalnih dobara (s nasljednim pravom) prinčeva Ausperg u dolini Raše sve do 2. svjetaskog rata kada se uspostavila poljprivredna zadruga  a kasnije zadružno poljoprivredno dobro.

Dvorac s pripadajućim vinogradom dolazi u ruke nekadašnjeg PPK-Pazin koji ga 1996. godine namjerava prodati.Općina Cerovlje poziva se na pravo raspolaganja nad objektima i zemljištem u društvenom vlasništvu pa se tako katastarska čestica cijepa na sam dvorac te na vinograd i dva gospodarska objekta.Vlasnikom dvorca postaje općina Cerovlje a gospodarski dio , koji su na državnom zemljištu daju se u zakup 1997. godine Zorku Iviću iz Boljuna.Siromašna općina Cerovlje nema novaca za održavanje Belaja pa 1998. godine raspisuje natječaj za prodaju dvorca s početnom cijenom od 1,85 milijuna kuna.Pošto kupaca nije bilo cijena je prepolovljena , a prodaja je uspjela tek u trećem pokušaju kad je cijena iznosila 663 tisuće kuna , negdje sredinom 1999. godine.

Novi vlasnik Belaja tako je pazinski trgovac Goran Gobo.U četri godine , pokušaja obnove  , 2000.  i  2003. godine radove na obnovi krovišta ,ertama,gornjoj ploči i vanjskim zidovima zaustavljala je građevinska inspekcija i pulski Konzervatorski odjel.Valja znati da je od 23. rujna 2003. godine  »barokni arhitektonski ladanjski sklop Belaj s okolicom – kultiviranim krajolikom« ima svojstva kulturnog dobra i upisan je na listu zaštićenih kulturnih dobara u registru koji se vodi pri Ministarstvu kulture.

Belaj nikako do svog gospodara pa se tako 2007. godine dvorac opet prodaje.Istros iz Roča prodaje dvorac za 1.000.000. eura.Kao i svaki put pravo prvokupa imali su država,općina i županija no to pravo nisu iskoristili.Belaj se opet prodaje 2008. godine no sada  za 3,139 milijuna eura.Prema posljednjim dostupnim podacima novi vlasnik Belaja je ruski političar, koji ima namjeru urediti dvorac za vlastito korištenje čuvajući izvornost objekta.

 

Danas se cijeli kraj naziva Belajski.Doduše malo je to  područje smješteno uz prometnicu Paz-Letaj.Dvaorac s popratnim objektima smješten je na manjoj visoravni na nadmorskoj visini od 212 metara.Podno visoravni proteže se Belajska draga  na admorskoj visini od oko 110 metara.Nekadašnja polja protežu se uzanom dragom oko 1300 metara.Danas su slabo obrađena pa su  prerasle u livade i pašnjake.Miličići , Perasići , Barešići , Špelići , Šimuni ,Furuli , Muzari i Gržini najbliži su zaseoci koji čine Belaj.Smješteni su u netaknutoj prirodi.Laporasti brežuljci prekriveni su šumom, nerjetko mješovitom.

Listopadna i borova šuma u doba vegetacije iz daljine djeluje kao da su brežuljci prekriveni baršunom.Najbliži vrh nalazi se nedaleko Furula iznad Kočeve drage a visina mu je 245 metara.Brojne vododerine izdubila je voda tražeći svoj put do Boljunčice.Brojni potoci Belajskog kraja ulijevaju se u Letajski potok.Strmi obronci brežuljaka , a koji nisu zarasli u šumu su livade  , tek rijeđe nailazimo na terse koje su još uvijek poljoprivredno iskorištene za uzgoj vinove loze i razne povrtlarske kulture.

Belajski dvorac smješten je na manjoj visoravni.Sam posjed sastoji se od ladanjskog dvorca i gospodarskih objekata te vinograda koji okružuju građevinu.Ladanjski dvorac približnih je dimenzija 30x20 metara dok su gospodarski objekti po jedan simetrično sa lijeve i desne strane dvorca približne vličine 36x15 metara.Pomoćni , objekti odvojeni su od dvorca nekih 8-10 metra a u tom prostoru smještena je cisterna za vodu.

Pomoćni objekti imali su dvojaku namjenu.Služili su kao štala , a u podrumu se čuvalo vino i poljodjekske kulture proizvedene ne posjedu plemića.Građevine su vrlo vjerojatno podignute po jednom idejnom projektu a tijekom vremena doživjele su tek sitne , neznatne preinake.Građevine se nisu mjenjale od doba kada je Belaj na crtežima zabilježio Valvasor.

Mnogi dvoje oko Belaja , neznaju ga svrstati ni među kaštele a ni među dvorce.Točnije riječ je o prijelaznom obliku tradicionalnog srednjevjekovnog kaštela i baroknog dvorca.Centralna zgrada , dvorac, organizirana je oko unutarnjeg dvorišta što ide u prilog srednjevjekovnih utvrda.Arhitektura je suzdržana i zatvorena što kazuje da se brinulo o sigurnosti stanara .U vrijeme nastanka Belaja još se uvjek moralo brinuti o djelotvornosti obrane od napadača.

Zdanje je  podignuto na lako pristupačnom terenu , izostala je ratna strategija gradnje na nepristupačnoj stijeni..Izostale su i obrambene kule , puškarnice , prsobrani , kamene zidine i sav srednjevjekovni "inventar" tako prepoznatljiv kod utvrda.Mnogi autori Belaj prepoznaju i vide kao stanciju , usamljenu ladanjsku kuću s ogromnim gospodarstvom.

 
Jednostavno pročelje krase pravokutni prozori.Prozori na prvom katu građevine zaštićeni su rešetkama od kovanog željeza kakve susrećemo na srednjevjekovnim kaštelima.Rešetke su ujedno jedini dekorativni element na vrlo jednostavnoj fasadi građevine. U sklopu građevine smještena je kapelica sv. Henrika.Jedina je takva kapelica posvećena sv. Henriku u istarskoj županiji.

Sveti Henrik (973–1024) krunidba

U kapelicu se ulazi iz dvorišta a smještena je u zapadnom dijelu prizemlja.Zamjetan je velik broj nadgrobnih ploča po podu i zidovima kapelice.Nadgrobne ploče dospjele su u kapelicu iz crkve samostana Blažene Djevice Marije smještene na nekadašnjem Čepićkom jezeru.Samostan Blažene Djevice Marije na Čepićkom jezeru prvi je koji su pavlini osnovali u istri.U najboljim godinama crkveni posjed bio je razvijen pa je normalno bilo da su vlastela priželjkivala da budu pokopana pod crkvenim krovom.Najstarija je ploča Kožljačkog kneza Martina Mojsejevića (Moyses) umrlog 1492. godine.Senjski patricij stekao je Kožljak nasljeđivanjem.Bio je izuzetno okrutan , snalažljiv i prevrtljiv.Za njegovog vladanja Kožljak se proširio do najvećih granica.Na nadgrobnoj ploči isklesan je obiteljski grb.Ploča je ispunjena bujnom perjanicom koja se prosipa s viteškog šljema ispod kojeg se propinje  lav isplažena jezika.Bordura je ispisana glagoljicom.Branko Fučić navodi kako jesastavljač teksta koji je klesar uklesao u nadgrobnu ploču Mojsejevićev  dvorski kapelan "slugai pisac" glagoljaš pop Grgur Gomilica.Druga velika kamena ploča zatvarala je grob Andrije Kršanskog.Preminuo je 1500. godineEpitaf na nadgrobnoj ploči ispisan je goticom i latinskim jezikom.Središnje mjesto zauzima raščetvoreni kršanski grb uokviren šiljastim lukom.Treća ploča sadrži natpis "Mesaldo Barbo" i godinu 1570.Na ploči je isklesan i obiteljski grb.Teško je pouzdano reći čemu je služila ploča.Naime Mesaldo Barbo 1570. godine dao je obnoviti Paz a umro je dvadest godina kasnije.Datum njegove smrti ostao je zabilježen zbog događaja kojeg je Vladimir Nazor ovjekovječio u svom djelu "Monstrum iz Paza".Naime Mesaldo Barbo ubio je vlastitog sina Kastelana.Zbog toga je osuđen na smrt i 1589. godine smaknut u Ljubljani.Ploča bi sudeći prema svemu mogla odnositi na obnovu kaštela u obližnjem Pazu.Četvrta kamena ploča sadrži mnogo teksta na latinskom , bez ukrasa je i grbova.U tekstu se spominje Splićanin Anibal Arnerije i njegova suproga Laura.Kandler je istraživao intrigantnog neznanca , splićanina Arnerija.Tražio je podatke iz Splita , Beča i Venecije.Prema Kandlerovim spoznajama Anibale Arneri bio je početkom 17. stoljeća mletački a kasnije austrijski general.Sama kapelica smještena je u pravokutnoj prostoriji osim lapidarija ima i manji barokni oltar bez neke veće umjetničke vrijednosti.Prostporno središte bBelajsko dvorca središnje je dvorište  a prema njemu se sa tri strane otvaraju arkadni hodnici.Hodnici povezuju prostorije koje su služile za stanovanje i uppravljanje Belajskim posjedom.Neki detalji , stropne štukature ili peći svjedoče o tadašnjoj razini stanovanja.Prostrana dvorana u osi prizemlja imala je neku reprezentativnu funkciju.Nekoliko arkada zazidano je kako bi se dobio zatvor za sitne prekršitelje.S jedne strane dvorište je zaključeno pročelnim krilom građevine te je ono nešto uže jer nema arkadne hodnike.Iznad samog ulaza u Belaj stajao je grb plemićke obitelji Auersperg.Tijekom 18. stoljeća iznad ulaza na samom krovu građevine dodana je plitka atika s preslicom za zvono.

   

Izvori:Istarska enciklopedija

Istarpedija

Just Ivetac:Korijeni istarskih gradova

Glas Istre :Selvina Benić