istra

utorak, 22. rujna 2015.

UVALA BLAZ - Mlinovi i skrivena kruna hrvatskog kralja Tomislava u zagrljaju Raškog zaljeva

UVALA BLAZ

Mlinovi i skrivena kruna hrvatskog kralja Tomislava u zagrljaju Raškog zaljeva

45°00'02.9"N 14°02'14.4"E

Uvala Blaz - brežuljci Šiljar (desnoi Drđanka

Uvala Blaz smještena je na Rakljanskoj strani Raškog zaljeva koji je zračnom linijom dug oko 9 kilometara.Brodovi će pri ulasku u Raški zaljev morati putovati do ušća rijeke Raše 2 kilometra duže ili 12 kilometara.Uvalu tvore dvije uvale , Blaz i Lovrešćica u koju se ulijeva potok Zali.Cijeli Raški zaljev obiluje malim uvalama te brojnim izvorima dok sam zaljev vodom opskrbljuje rijeka Raša često plaveći deltu .

Iznad uvale Blaz nalaze se ostaci prapovijesne gradine Šiljar (Vela Gradina) te ostaci prapovijesnog naselja na Gomili(Punta Gomila).Svjedoče o tome i arheološki nalazi , djelom ostaci keramike i mozaika.Jedno vrijeme mislilo se da je rječ o Histarskom gradu Faveriji.Kao gradina talijanski castellier što znači grad ili naselje pojavljuju se i na brojnim starim kartama istarskog poluotoka.

Carta dell'Istria - 1803.

Capellaris, Giovanni Antonio (kartograf)

Na karti su označene obje gradine kao kašteli dok je uvala Blaz označena kao "Uvala zlata kralja Tomislava"

Uvala Blaz ili uvala mlinova prvi put se spominje 1572. godine kada Gasparo Chersainer iz Kršana prodaje svoj mlin Girolamu Manziniu iz Labina.Prema predaji postojalo je pet mlinova.Danas su sačuvana svega dva sa ostacima kamene infrastrukture potrebne za dovođenje tj. usmjeravanje vode do mlinskog kotača.Oba mlina temeljima su uronili u tirkizno more.Jedna građevina podno brežuljka Šiljar , rječ je o jednokatnici u ruševnom stanju pripadala je veleposjedničkoj , plemićkoj obitelji Scampiccio.

U puku se stoga koristi i naziv "Škampićevi malini".Nekoliko izvora opskrbljuje uvalu a nekada mlinove čistom izvorskom vodom.Sama delta prekrivena je slojem zemlje i humusa što je vodene bujice donose kroz drage bujičnih potoka smještenih između brežuljaka.Delta je s morske strane zatvorena zidanom obalom i tvori mali otočić s bujnom vegetacijom.

Tako je voda iz male akumulacije usmjerena u dva pravca da podjednako opskrbljuje mlinske kotače vodom oba preostala mlina.Dio kamene infrastrukture , moguće mol za privez brodica ili jednostavno lukobran vidljiv je kod jednog od mlinova u dužini od desetak metara na dnu mora.Izdašnost izvora Blaz iznosi 100 litara vode u sekundi.Spada u skupinu izdašnijih izvora u istri.Prije izgradnje akumulacije Butoniga pomišljalo se iskoristiti izdašnost izvora Blaz kopajući dijagonalne kanale koji bi objedinjavali sve izvore i vodu dovodili u samu uvalu. Uvala Blaz - ispust iz male akumulacije

Zbog skupoće izvedivosti od ove se zamisli odustalo.Kapljica koja život znači opskrbljivala je vodom mlinove , prije tisuća i tisuća godina stanovnike dviju gradina a poslužila je rimljanima vjerojatno kao okrjepište.Naime ovuda je prolazila rimska prometnica Via Flanatica koja je povezivala Nezakcij sa naseljima na Liburniji Alvona (Labin),Fianona(Plomin),Laurina(Lovran) i Tarsatica(Trsat).Prometnica se nedaleko Blaza prekida te preko Raškog kanala promet teče skelom (traiectus).Na putnu postaju mansio Arsia naišao je Pietro Stankovich istražujući ovo područje.Nasuprot Blaza nalazi se Trget , mjesto je dobilo naziv po trgetarenju ili prijevozu osoba i tereta.

U Blaz se dolazilo iz brojnih mjesta sa kolima ili kako lokalno stanovništvo kaže "voz".Voz vuku snažni boškarini ili neki tovar.Vozi se "šenica" ili razne žitarice iz udaljenih mjesta jer u Blazu mlinovi uvjek rade.Ovdje se nezna za sušno razdoblje.Mještani s obje strane Raškog kanala dolaze u Blaz po svježu izvorsku vodu te je prevoze skelom ili brodicama do Sv, Lovreča (Labinskog) sve do potkraj 70-ih godina prošlog stoljeća. Danas je Blaz napušten,obrastao u bujno raslinje koje se povremeno čisti jer je očito interes za jedinim mlinovima koji su izgrađeni doslovce u moru raste.

Postoje naznake da se područje zaštiti i valorizira te na neki način sačuva za budća pokoljenja.Prema najavama Blaz bi trebao biti proglašen značajnim krajobrazom.Uz Blaz je vezana i jedna legenda.Legenda govori o kruni kralja Tomislava.Nemirno je petnaesto stoljeće.U zajedničkoj državi za hrvatsko-ugarsko prijestolje bore se mnogi kandidati s obiju strana.No budućeg kralaj valjalo je okruniti sa obje krune , kako hrvatskom (kruna kralja Tomislava) tako i ugarskom (kruna sv. Stjepana).

Put Napulja kreće brodovlje sa hrvatskim kraljevskim znacima kako bi se okrunio tamošnji kralj.Suprotna strana osujetila je naum te šalje brodovlje sa svojim kraljevskim znacima.Sukobljuju se u Kvarnerskom zaljevu a brod koji prevozi krunu kralja Tomislava skriva se u Raški zaljev te skriva krunu kralja Tomislava u uvali Blaz.Tristotinjak godina kasnije u Belavićima se zbio čudan događaj.Mletački namjesnik obilazi mjesta i ubire porez.Red je da "poreznika" ugosti seoski župan.Bio je to Grgo Belavić.Nakon što su podmirena porezna davanja društvo se okupilo za stolom bogatom hranom i pićem.Nakon dosta vina pred omamljenim gostima pojavljuje se Grgo odjeven u kralja sa krunom na glavi.Dan nakon događaja još mamurni gosti propitkuju se o jučerašnjem događaju , no sve je pripisano dobroj kapljici - malvziji , teranu ili borgonji.Događaj koji se zbio u Belavićima jedna je od istarskih legendi , no nebi me čudilo da neka od legendi ima i neku ptvrdu ,onu materijlnu.Skrivena područja u istri zasigurno su poslužila za skrivanje nekog blaga.Dok skriveno blago ne nađemo valjat će se potruditi oko onog što nije skriveno a to je priroda , kulturna baština i način razmišljanja o njima.

Izvori:

Smiljko Rudman / Franina i Jurina 2004.

Anton Percan / Franina i Jurina 2004.

Marjan Milevoj / Franina i Jurina 2006.

Istrapedija

Stranice turističkih zajednica općina Barban i Marčana

Izvori fotografija i povijesnih karata :

Source gallica.bnf.fr / Bibliothèque nationale de France /F/

Library of Congress / Digital Collections /USA/
Digitalna knjižnica Slovenije -dLib.si /SI/

David Rumsey Map Collection / Cartography Associate /USA/

Catasti dell'Archivio di Stato di Trieste /I/

Europeana Collections /EU/

Fortepan /HU/
Geoportal / HR/
Histria archaeologica AMI-PULA /HR/

četvrtak, 16. listopada 2014.

Mrgani

Mrgani

Tajna o zakopanom blagu kapetana Morgana

45°07'40.7"N 13°46'59.1"E

Naselje Mrgani smješteno je na sjevernoj strani Limske drage na nadmorskoj visini od 200 metara.Od općinskog središta grada Kanfanara udaljeno je 6,6 kilometara ili 10 minuta vožnje osobnim automobilom prometnicom koja prolazi limskom dragom.

Od istarske autoceste "Y" udaljen je 350 a vijadukta Lim 1300 metara zračne linije.Područje je naseljeno od davne prapovijesti , u antici te srednjem vijeku.Govore o tome brojni arheološki nalazi pronađeni na širem području prilikom gradnje prometnica ili tijekom arheoloških istraživanja u samom Dvigradu.Naselje nastaje koncem 16. i početkom 17. stoljeća a veže se uz migracijske procese na području istarskog poluotoka.

Brojne obitelji naseljavaju zaravan iznad limske drage te počinju koristiti obradivu zemlju.Uz poljodjeljstvo te uzgoj stoke za domaće potrebe malobrojno stanovništvo okreće se i najperspektivnijoj grani hrvatske ekonomije a to je turizam.Mrgani po popisu stanovništva iz 2001. godine imaju svega 45 stanovnika u 17 kućanstava.Pogledamo li zabilježene podatke o broju stanovnika stanovništvo se izuzetno osipalo.Naime 1857. godine Mrgani broje 562 , 1869. 572 ,1931. 472 stanovnika.Nakon 1931. godine svako desetljeće broj stanovnika je upola manji.Mrgani se prvi put spominju kao naselje početkom 17. stoljeća Kao Morgan.

Toponim za ovo naselje vezano je uz ime osobe iz legende koja je navodno živjela na tom gospodarstvu (Vılla Càptain Mórgan) no ipak je to samo legenda.Mjesto je poput obližnjih Ladića i Korenića zadržalo ambijentalnu arhitekturu.Kamene kuće sa gospodarskim objektima prema nekim istraživanjima građene su jednim dijelom od kamene građe razasute na obližnjim brežuljcima u dolini drage.Riječ je o gradovima Parentin i Moncastello ili kako ih najčešće zovemo Dvigrad (tal. Duecastelli, Docastelli).

U samom središtu današnjih Mrgana smještena je cisterna za vodu ili šterna s dvije golubice koje simboliziraju upravo ova dva srednjevjekovna istarska grada.

Uklesana je 1245. godina dok je sama šterna podignuta 1921. godine.Iste ptice naći ćemo i u općinskom središtu gradu Kanfanaru te na reljefu propovjedaonice iz crkve sv.Sofije koja se danas nalazi u župnoj crkvi sv. Silvestra u Kanfanaru.Vrijeme nije stalo u Mrganima , mjesto se obnavlja.Stare kamene kuće doduše i ovdje dobivaju nove vlasnike i služe kao kuće za odmor. Često upravo novi vlasnici znaju bolje cijeniti tradicijsku gradnju i obnavljaju kuće koje zadržavaju svoj izvorni izgled i vraćaju nas u neka davna vremena.Brojne šterne značile su život stanovnicima.Često su domaćini goste rađe ponudili čašom vina nego vodom.Neke su smještene ispred ulaza u stambeni dio kuća na mjestu gdje je češće u nekim djelovima istre bio baladur ili nadsvođeni prostor sa ulazom u konobu pokriven ruzom ili vinovom lozom.Ovdje su terase same šterne , male poput same seoske kuće.

Legende znaju oživjeti mnoga mjesta.Legenda kaže kako je Henry Morgan, (1635. – 25. kolovoza 1688.) upravo u Dvigradu sakrio svoje blago a mjesto gdje se skrasio nosi njegovo ime Vılla Càptain Mórgan.

No ostavimo zakopano blago i legende neka žive svoj život kako im dolikuje.Uvidom u Zbirku Korenića godine 1620. i 1621. prvi put se spominje prezime Morgan.Po biografskim podacima kapetan Morgan rođen je 1635. godine pa nemože biti osnivač mjesta.

Tko je osnivač legendom obavijenog mjesta Mrgani-Morgani?

1620-te spominje se Marco Morgan , doduše često se događalo da je zabilježen tek netko iz obitelji pa nemora značiti da Marco nije imao nekog djeda ili pradjeda koji je nastanjivao ovo područje.Mletački službenik Fabio da Canal u svojem Katastiku gorivog drva iz 1566. godine kazuje kako na području Kanfanara , Dvigrada i Barata nema drugih naselja.

Tijekom četiri godine od 1615. - 1619. godine istarskim poluotokom bjesni Uskočki rat.Sasvim je razumno da u to doba područje nije bilo primamljivo za naseljavanje pa se stoga da zaključiti kako su Morgani ili današnji Mrgani nastali vrlo vjerojatno nakon 1566. a prije 1615. godine. Brojna su se imena i prezimena na dvigradskom području slavenizirala.Razdoblje od 1600. do 1750. godine preživjela su tek neka prezimena dok su imena slavenizirana.Tako je i sa talijanskim imenima obitelji Morgan.Imena su slavenizirana no prezime je ostalo zauvjek Morgan.Očito je da su Morgani bili snažna obitelj , gledajući sa demografskog aspekta , pa tako nisu bili prisiljeni mjenjati svoje prezime. Velšanin koji je gusario po Karipskom moru za Englesku protiv Španjolske ostao je jedan od najpoznatijih gusara svih vremena.Proslavio se osvajanjem Paname - "Kraljice Tihog oceana".Navodno je otet u Bristolu još kao dječak te prodan kao rob na Barbados da bi završio na Jamajci.Mit o sakrivenom blagu i mjestu Mrgani živi poput svih legendi pa tako i o kapetanu Morganu i Morganima tj. današnjim Mrganima.

Legende su sastavni dio naših života.Djelić su i turističke ponude pa bude znatiželju potencijalnih gostiju.Na put po istri nećete krampom i lopatom.Vjerujem nećete tražiti skriveno blago nekog gusara koji je nekoć davno zalutao u limsku dragu.Zar Vam pored predivne prirode brojnih malih mjesta , tajnovitih srednjevjekovnih gradova , čarobnih seoskih crkava oslikane freskama treba zakopano blago??? Vjerujem ne.