Sv German - Crkva Blažene Djevice Marije XI. stoljeće(Sv. Marija od Kostanji) u Kostanjici (Kostanjevica)

Sv German - Crkva Blažene Djevice Marije  XI. stoljeće(Sv. Marija od Kostanji) u Kostanjici (Kostanjevica)

 

 44°53'50.4"N 13°56'42.6"E

Jednobrodna crkva u tlocrtu pravokutnog oblika sa izraženom apsidom koja gotovo dodiruje obližnju lokvu ( Lago vecchio) smještena uz nekadašnju prometnicu koja je povezivala antičku Pulu sa Nezakcijem (Vizače).


Pročelje crkve krasi preslica za dva zvona.



Prvo je izliveno u ljevaonici Johanesa Deltona 1454. godine a drugo 1521. godine.Iznad glavnog ulaza nalazi se jedan okrugli prozor a s obje strane gl. ulaza po jedan pravokutni prozor.Ispod desnog prozora položena je kamena ploča sa uklesnim križem koja je služila kao kalup za lijevanje križeva.



Iznad lijevog prozora ugrađen je gotički natpis iz 1300-te godine koji spominje Mariju i Kostanjicu.



Desni zid ima jedan pomoćni ulaz i prozor sa polukružnim dovratnicima.Unutrašnjost građevine bila je oslikana u dva sloja fresaka čiji se tragovi tek naziru a od crkvenog pokućstva sačuvani su  drveni rezbareni oltarni retabl s kipovima Bl. Djevice Marije i apostola iz prve pol. XVII.st. te gotički drveni kipovi Bl. Djevice Marije s Djetetom i jednog apostola (XV.st.). 

Sveti German oko 290. godine(lat. Germanus: ime rim. roba ili oslobođenika germ. podrijetla, ili prema lat. germanus: brat)



Puljanin , kršćanin , laik koji se pobunio prefektu Pule Antoniju zbog proganjanja kršćana.O sv. Germanu (Đemano) postoji tek kratak podatak u spisu o njegovoj muci iz V. ili VI. stoljeća Passio sancti Germani.German je mučen tri dana i osuđen na smrt.Tijekom suđenja branio je kršćansku vjeru i time pridobio mnogobrojne građane antičke Pule za kršćanstvo.Rimski vojnici odveli su sv. Germana tri milje izvan grada Pule prometnicom koja je povezivala antičku Pulu i Nezakcij (Vizače) te ga ovdje pogubili.Područje je to Kostanjevice (tal. Castagna).Današnja crkva Bl. Djevice Marije prema nekim autorima bila je posvećena sv. Germanu no o tome nema podataka.

Kao što sam gore naveo o svetom Germanu nema puno podataka.Tako ne postoji ni slika u nekom spisu ili na freski kao što je uobičajeno.U crkvi sv. Blaža prilikom obnove vitraža pod nazivom "PRSTEN SPASENJA" autor Tito Tonegguzzo izradio je vitraže za najveću crkvu u istri a među njima i sv. Germana.. Idejni je projektant vitraža je župnik Marijan Jelenić a vitraži su  izrađeni u Laboratorio Tito Toneguzzo – Mosaici e vetrate d’arte Monza.Ujedno koristim i sliku sa stranica Župa Vodnjan.

Kostanjevica (tal. Castagna)



Srednjevjekovno selo smješteno na rubu Valturskog polja žitnice antičke Pule .Kostanjevica je bila jedno od važnijih sela  između 12. 16. stoljeća pa je kao takvo ucrtano u brojne geografske karte.





Kostanjevica -Vicus Castaneus u posjedu je Ravenskog biskupa od 1150. godine

Na čelu biskupije tada je Mosè del Brolo katolički nadbiskup, pjesnik, gramatičar i talijanski prevoditelj  rođen u Bergamu a preminuo u Ravenni.Godine 1197. Guglielmo di Cabriano (... – Ravenna, 31 luglio 1201) ravenski biskup , rođen u plemićkoj obitelji porijeklom iz Brescie  poklanja posjed građanima Pule .Ostaci srednjevjekovnog sela nalaze se u šumi oko lokve i crkve Bl.Djevice Marije.Povijest Kostanjevice znatno je starija.Naime cijelo šire područje oko Valturskog polja bogato je arheološkim ostacim rimskih ladanjski vila (villa rustica) o čemu svjedoči i Stancija Peličeti i tamošnja rimska vila.Kostanjevica propada zahvaljujući bolestima poput endemske malarije (tal. male aria - loš zrak) i brojnih epidemija koje haraju i pustoše u  mjestima diljem istarskog poluotoka.Stanovništvo koje je preživjelo u potpunosti napušta selo 1585. godine i seli u obližnji Muntić.Bolestima opustošeno područje venecija bezuspješno pokušava u više navrata naseliti no to uspijeva tek 1647. godine dodjelivši područje današnje Valture novim doseljenicima.



Zuan Antonio dell'Oca , mletački inžinjer zabilježio je na mapi Pule i Puljštine iz 1563. godine kako Kostanjica ima pet lokvi, četiri šume, dva izvora, te po jedan bunar, preseku i proštinu.Mapa je iscrtana perom i oslikana kistom dimenzija 124,5cm×113cm.Zastrašujuć je podatak kako su na mapi ucrtana 72 napuštena sela.Mapa je doživjela mnoge kritike , no ona je ipak najpreglednija slika zemljišnih parcela u južnoj Istri.Mapa se čuva u Muzeju Corer u Veneciji.




(link do fotogalerije)

STANCIJE NA PODRUČJU KOSTANJEVICE



Brojna su obradiva područja zarasla su gustu šumu hrasta , jasena , graba i hrasta crnike(bršuda).Ispod usahlog lišća i humusnog sloja može se naći pokoji ostatak antičkog i srednjevjekovnog života ovog djela istre.Osnovna kultura je vinova loza i maslinarstvo te žitarice za stočnu ishranu.Brojne stancije propale su zahvaljujući nacionalizaciji ali i maćehinskom odnosu prema poljoprivredi.Neke od stancija danas postaju zaseoci , zahvaljujući ruralnom turizmu i izgradnji kuća za odmor.

Izvori:
Istarska enciklopedija
Istrapedija
Službene stranice općine Ližnjan

KARTOGRAFIJA:
Carta dell'Istria. Capellaris, Giovanni Antonio (1797).
 Karstia, Carniola, Histria et Windorvm Marchia.Merian, Matthaeus (1649).

Powered by Embedgooglemaps FR & how to get targeted traffic to your website

Izvori fotografija i povijesnih karata :
Biblioteka Marciana - Venezia /I/
Source gallica.bnf.fr / Bibliothèque nationale de France /F/

 Library of Congress / Digital Collections  /USA/
Digitalna knjižnica Slovenije -dLib.si /SI/

 David Rumsey Map Collection / Cartography Associate /USA/

 Catasti dell'Archivio di Stato di Trieste /I/

 Europeana Collections /EU/

Fortepan /HU/
Geoportal / HR/ 
Histria archaeologica AMI-PULA /HR/
Norman B. Leventhal Map & Education Center -Boston /USA
The National Library of Israel  /IL/
Stanford University, Stanford, California /USA/

Kaštel Šumber-Šumberg (Somberg, Schonberg, Schumberg)

Kaštel  Šumber-Šumberg (Somberg, Schonberg, Schumberg)

 

45°10'19.9"N 14°04'20.0"E

 

Naselje Šumber smješteno je u sjeveroistočnom dijelu Istre iznad doline rijeke Raše.Šumber je župno središte sv.Ivana i Pavla a obuhvaća šumberske zaseoke ( tal. Casali Sumberesi ) Balarini , Baštići , Blaškovići , Gorenji Kaj , Jurani , Katun , Radovići , Šćedin i Tomaši.Naselje je smješteno na  uzvisini od 180 metara nadmorske visine na mjestu prapovijesne gradine.Prvi podaci o naselju potiču iz 872. godine kada su  na širem području evidentirane brojne hrvatske obitelji.Bizantski car Konstantin VII .Porfinogenet godine 950. potvrđuje o nastanjenim slavenskim obiteljima na području šumberačkog kraja.Šumber u antičko vrijeme pripada labinskom ageru.Nakon rata između Ludviga iz Ugarske , patrijarha Nikole od Luksemburga , goričkih grofova Adalberta IV. i Mainharda VII. s jedne i Mlečana s druge strane Šumber i Kršan  mirovnim ugovorom iz 1367. godine pripada Pazinskoj grofoviji.Mjesto čine kaštel i podgrađe sa crkvom sv. Ivana i Pavla iz XVI.st., s nadogradnjama iz XVII. i XVIII.st. 

Posjed Šumber (Somberg, Schonberg, Schumberg) 1260. godine od Akvilejskog patrijarha dobiva plemićka obitelj Schonberg.


Schonberzi se ubrajaju u goričke vazale po nekim povjesničarima porjeklom iz Karnije.Mirovni ugovor sklopljen 1274. godine potpisuju akvilejski patrijarh  Raimund della Torre i gorički grof Albert II. 


Među potpisnicima mirovnog ugovora nalazi se i Teodorich de Sumberg kao vazal goričkog grofa Alberta IV..

 1341. godine Dietrich von Schonberg  napada i pljačka okolicu mletačkog Motovuna.

Grof Albert IV. akvilejskom patrijarhu pokušava oteti Labin i Labinštinu tijekom rata između hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. ‘Velikog’ (Anžuvinca)

i Venecije (1356.-1358.).Zahvaljujući dvostrukom vazalitetu gospodara Šumbera i Kršana plemićkih obitelji Schonberg i Krottendorfer dočepao se Šumbera i Kršana no ne i samog Labina.Nakon smrti Alberta IV. istarska imanja grane goričkih grofova prelaze u posjed kuće Habsburg , pa tako i gospodari Šumbera postaju njihovi vazali.Anna Schonberg udana za Ivana Guttenega Kožljačkog nasljeđuje posjed jer obitelj Schonberg nema muškog nasljednika.Godine 1444. udovica Anna Schonberg posjed Šumberg prodaje Jurju Kerstleinu (Karscheyner), gospodaru Kršana.

Sin Antun vazal Habsburgovaca traži potvrdu za posjede Kršan i Šumber od Venecije koju dobiva od dužda Fracesca Foscarija dana 27. svibnja 1450. godine.

Godine 1508. bjesni rat između Maximilijana i Venecije a u ratu Gašpar Karscheyner gubi Kršan i Šumberg , no posjedi su mu vraćeni 1509. godine.Gašpar se očito više posvetio Kršanu kojeg popravlja a Šumber 1515. godine prodaje Herbersteinima Lupoglavskim.Svega 10 godina nakon što je Šumber dobio novog vlasnika 1525. godine  Georg, Sigismund i Wilhelm Herberstein s nadvojvodom Ferdinandom Habsburškim mjenjaju sve istarske posjede za baruniju Reitberg.Kliški i Senjski  kapetan Petar Kružić postaje vlasnikom Šumbera nakon što je hrvatsko-ugarskim kraljem postao Ferdinand Habsburški.Godine 1537. u obrani Utvrde Klis pogiba Petar Kružić  te ga nasljeđuje kći Margareta.Margareta se udaje za senjskog plemića Ivana Sinkovića.Ivana sinkovića mlađeg (+1616) nasljeđuju kćeri jer nema muškog potomka.

Slijede godine pustošenja Šumbera od strane Venecije.Naime brojni Senjski uskoci svoje utočište nalaze  na istarskim posjedima Kružića i Sinkovića.U slijedećih nekoliko godina česta su pustošenja Šumbera  , primjerice 1612. godine pustoše ga mletački plaćenici.Godine 1614. uskoci napadaju Šumber i Plomin a mlečani Šumber 1616. godine na samom početku ‘Uskočkog rata’.Baldassar Marradas y Vicque austrijski general španjolskog porijekla Veneciji otima brojne istarske posjede primjerice Labin i Plomin.Posjedi su vraćeni  Serenissimi tek 1618. po odredbama Madridskog mira od 26. rujna 1617.

Od 1626. godine Šumber je u vlasništvu Johanna Ulricha von Eggenberga.Njegov sin Anton prodaje tršćanskom barunu Pompeu II. Brigidu gospoštiju Lupoglavsku (Lesičinu , Šumber i Lupoglav ) za 42.000 forinti.Obitelj Brigido posljednji su plemići koji su Šumberom gospodarili sve do 1848. godine.

Kaštel u Šumberu granična je utvrda od 1420. godine između mletačke i austrijske istre.Srednjevjekovni dio u tlocrtu poligonalnog kaštela sačuvan je u jugoistočnom dijelu sa tri polukružne kule.Utvrđeni feudalni posjed sa zidinama i kulama vrijedan je spomenik fortifikacijsko-stambene arhitekture.Glavni ulaz nalazi se na zapadnom zidu utvrde.Ostaci duže jednokatne palače nalaze se sa unutarnje strane južnog obrambenog zida.Jedna manja građevina smještena je u sjeveroistočnom uglu kaštela.U kaštelu je prostrano dvorište sa pomoćnim objektima.Renesansni djelovi kaštela namjenjeni za stanovanje vlastele potječu iz 16-17. stoljeća. 

Prema Valvasorovim crtežima kule i palas ili prostori za stanovanje bili su nešto viši od danas sačuvanih dijelova kaštela.

Powered by Embedgooglemaps.com/de/ & get real traffic to your website

Izvori:

Korijeni Istarski gradova , Just Ivetac

Srednjovjekovni gradovi, kašteli i kule Istre i Hrvatskog primorja i njihovi

gospodari , Željko Sirk

Naselja jugoistočne središnje Istre i Labinštine . Građevinar 1/2013.

KARTOGRAFIJA:
Ducatus Carnioliae accuratissima . Valvasor Janez Vajkard ,Weigel Christoph. 1719.
Carta dell'Istria. Capellaris, Giovanni Antonio (1797).
Carte dell Istria
Natur und Kunst Producten Karte von Krain.Blum von Kempen, Heinrich Wilhelm von, Bernard, Johann (1795).
Salmon, Giovanni (1753). Carta geografica dell'Istria.

Izvori fotografija i povijesnih karata :

Source gallica.bnf.fr / Bibliothèque nationale de France /F/

 Library of Congress / Digital Collections  /USA/
Digitalna knjižnica Slovenije -dLib.si /SI/

 David Rumsey Map Collection / Cartography Associate /USA/

 Catasti dell'Archivio di Stato di Trieste /I/

 Europeana Collections /EU/

Fortepan /HU/
Geoportal / HR/ 
Histria archaeologica AMI-PULA /HR/